Brojke iz naslova ne simboliziraju dakle sustav igre, nego trenutačnu sudbinu desetorice hrvatskih stručnjaka, uglavnom mladih te dokazanih u međunarodnim okvirima – tim redom kotiraju na razmeđi godina svjesni koliko je njihov posao povezan s raznim rizicima.
U prvu trojku spadaju Branko Ivanković, Zoran Mamić i napose Ivan Leko. Sad već rutinera iz Varaždina samo čudo može spriječiti da i drugu sezonu zaredom s goropadnim Persepolisom ne potvrdi najvišu kotu iranske profesionalne lige; nakon 19 kola (11 prije svršetka) u odnosu na drugoplasiranog odmiče čak 11 bodova. Bila bi to Ivankoviću treća azijska titula, jednu je osvojio u Kini sa Shandong Lunengom. Vrlo solidno drži se Mamić, čiji je Al Ain u derbiju emiratske lige ovog petka slavio 3:1 kod Al Wasla i preuzeo vrh, definitivno najavljujući pohod na pokal s klubom kojeg je aktualni izbornik Zlatko Dalić doveo do finala Azijske lige prvaka! Što se pak Leke tiče impresionira način kojim ravna Club Bruggeom u belgijskoj Ligi 16 jer Charleroiju bježi 11, a isprva favoriziranom velikanu Anderlechtu svih 13. Simfonija i rapsodija najnovijeg hrvatskog otkrića za zapovjednim pultom toliko je uvjerljiva da inicira divljenje. Svakako i ponos što ga imamo. U hipu priključenog iskusnijim kolegama, jurišnicima po trofeje. Čime se dokazuje hrvatska nogometna škola, osim u kopačkama zorna, ugledna te plodonosna i u trenirci.
Ona „jedinica“ odnosi se na Niku Kovača, koji stvara u objektivno najjačem okruženju. Eintracht Frankfurt kao stabilan bundesligaš djelo je Nike, a i brata Roberta, koji usput ne dopuštaju da slučajno utrne veliki talent povremenog reprezentativca Ante Rebića. Šteta što danas kod kuće nisu srušili Freiburg (1:1) jer bi se s još dva boda svrstali valjda u šestorku onih što ozbiljno pretendiraju na iskorak u Europu. Ništa strašno, ima vremena s novim prilikama za potvrdu Cro-štiha.
Zanimljivo je u Poljskoj s vodećim tandemom Legia Varšava - Lech Poznan. S momčadima Romea Jozaka i Nenada Bjelice. Kontroverzni zaposlenik Dinama i Saveza preuzeo je varšavske zeleno-bijele naknadno, poslije osam prvenstvenih utakmica nakon što se prethodnik Jacek Magiera nije osladio kod Slaska iako je za domaće počelo nezgodno, pogotkom Niezgode, stoga je poraz 1:2 inicirao smjenu. Jozak i prvi asistent Dejan Klafurić u međuvremenu su osam puta dobili, jednom remizirali, četiri puta izgubili. I eto ih na vrhu. Dva koraka zaostaju Bjelica i društvo iz Poznana, tješeći se da su glavnog konkurenta na vlastitom terenu pregazili 3:0 i da ništa nije gotovo. I nije, do svršetka je devet krugova, hoće li novaci Domagoj Antolić i Eduardo da Silva potpomognuti Markom Vešovićem pokazati Mariju Šitumu da „kanta“ opet mora u glavni grad? Za jedne i druge je doduše nezgodno jer su u neposrednoj blizini Gornik Zabrze i Jagiellonia Bialystok… Igor Bišćan s ljubljanskom „zmajčekima“ pokušava stopirati Mariborovu eru, no to je baš nezgodno, teško. Ne i nemoguće.
Na žalost, potonji trolist skliznuo je iz sedla: Slaven Bilić je usprkos žilavoj borbi i nemalom uvažavanju abdicirao u West Hamu, na svojoj igračkoj adresi. Igoru Tudoru u Galatasarayu više nije bilo opstanka budući da je sa strane kurio i vječiti Fatih Terim tako da je GS uključio crveno strategu kojeg je skoro pa oteo Karabüksporu. Ivan Jurić nije izdržao ponovljenu buru, zapravo famoznu anticiklonu Genoe, sasvim je izvjesno da u nešto lošijoj seriji njegov udio (čitaj: grijeh) nije bio presudan. Nadamo se da prominentni tercet neće još dugo osluškivati poruke s tržišta, da slijede konkretne ponude i garancije za mirnu stvaralačku rundu na uvaženim destinacijama. Aktualni Splićani se ne trebaju hvaliti nogometaškom biografijom – ona je neupitna, zavidna, reprezentativna.
Proizvod „Made in Croatia“ odavno je brendiran, prepoznatljiv svuda kuda se kotrlja lopta!
