Hrvatska nogometna javnost, a i ne samo nogometna, zauvijek će pamtiti 17. listopada 1990. godine, kada su pod vodstvom izbornika Dražana Jerkovića na Maksimiru protiv nacionalne selekcije Sjedinjenih Američkih Država zaigrali Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović i Marko Mlinarić, kao i pričuve Tonči Gabrić, Gregor Židan i Mladen Mladenović.
Za pobjednički start Vatrenih pobrinuli su se Aljoša Asanović, postigavši prvi, povijesni pogodak u 29. minuti, te Ivan Cvjetković samo četiri minute kasnije. Na konačnih 2:1 smanjio je američki reprezentativac Dayak desetak minuta prije završetka ogleda.
Za goste su igrali i poznati vratar Tony Meola, kao i Marcelo Balboa te John Harkes, igrači koji su ostavili vrlo dubok trag u izabranoj vrsti svoje zemlje. Premijeru je tada doživio i prepoznatljivi hrvatski nogometni dres s kvadratićima, koji će u nadolazećim godinama postati zaštitni znak Hrvatske i jedan od njezinih najslavnijih simbola diljem svijeta.
Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza tada je bio dr. Mladen Vedriš, glavni tajnik Duško Grabovac, a glasnogovornik Darko Tironi. Važne uloge u nimalo laganoj organizaciji utakmice i prikupljanju dozvola odigrali su tadašnji glavni tajnik Nogometnog saveza Jugoslavije Ante Pavlović, kao i tadašnji direktor reprezentacije Zorislav Srebrić, današnji viši savjetnik predsjednika HNS-a. U organizaciji utakmice još su značajan doprinos dali Rudolf Sabljak, Jure Klarić, Vinko Hotko, Ivan Opačak i mnogi drugi. Prvi stožer hrvatske reprezentacije činili su i treneri Kobešćak, Grnja i Lukarić, liječnik dr. Krmpotić te fizioterapeuti Vrcić i Donadić.
Utakmica sa SAD-om odigrana je kao međudržavna, što je s obzirom na ugled suparnika također bio doprinos borbi za samostalnu Hrvatsku, a s obzirom na složene političko-društvene okolnosti susret je imao znatno veću težinu od običnog nogometnog ogleda. 28 godina kasnije, Hrvatska kao svjetski doprvak s ponosom gleda na svoj početak.
