Glede aktualne teme čuli smo se s Nenadom Gračanom i Zoranom Vulićem, koji su strukom šefovali i na Kantridi i na Poljudu, a u subotu je Jadranski derbi, intrigantan sraz Rijeke i Hajduka neupitnih pretendenata na Europu. Posrijedi su plemeniti nogometaši reprezentativnog formata, istaknuti igrači dotičnih klubova (Nenad je nosio i dres Bilih), obojica s izborničkim mandatima u mladim selekcijama – Vulić vodio U-19, Gračan vodi U-21, pamti se i da je Zoran bio u stožeru A-postave za upravljačke misije Otta Barića. Prema tome, osobe čija se sluša i uvažava.

Za početak podsjećamo da je krizmatski i nadasve uspješni strateg Matjaž Kek riječko kormilo prepustio nakon pet i pol godina. Neposredan povod, uzrok i razlog bio je poraz kod novog prvoligaša Gorice 1:2 u 10. kolu prvenstva 6. listopada 2018. Odmah je nastupio nasljednik Bišćan, svojevrsni Matjažav pandan: Slovenac je kruh zarađivao u Hrvatskoj, Hrvat pak u Sloveniji. Jest neusporedivo kraće, ali ipak dovoljno da u samo jednoj sezoni s ljubljanskom Olimpijom uzme oba trofeja, u ligi i kupu… Premda je Igor u 10 prvenstvenih dvoboja s Rijekom nanizao 7 pobjeda, 2 remija i tek 1 poraz a razlika pogodaka je 21:9, premda je u kupu došao do polufinala s Interom iz Zaprešića eliminirajući u gostima i Varaždin i Lokomotivu pa mu je ukupni postotak uspješnosti gotovo fantastičnih 80,6 to Armadi znači malo. Preciznije: nimalo. Mnogo joj znači što je tamo negdje 1999. „Bišćan nedolično slavio gol Rijeci u Maksimiru“. Pilipovićev je grijeh što je upravo te godine pristupio upravo Dinamu i time u očima dotadašnjih sljedbenika stekao status „izdajnika“ s pripadajućom „prodanom dušom“.

Kad se sve zbroji i oduzme, i dalje su u RI-pogonu nepoželjna obojica!

„Nema navijanja dok oni ne odu!“, „Idemo sami protiv svih!“, „Nikada zaboraviti, nikada oprostiti!“

Tako grmi Armada čiji bossovi, eto, ne sklanjaju ni Miškovića kao metu spočitavajući „Igru klaunova iz uprave našeg voljenog kluba na čelu s dvoličnim predsjednikom“.

Kako na te okolnosti gleda Gračan, osvjedočeni zaljubljenik u „grad koji teče“ i klub koji mu je više od kluba?
- Takvo stanje najgore je za momčad. Navijači bi trebali navijati za svoje ljubimce, podržavati ih gromoglasnim bodrenjem, a ne – kako vele – isto takvom šutnjom.

Podrazumijeva se da ih kažnjavaju.
- Nužno je rješenje. Barem nekakvo. Pa ne može se preko noći zaboraviti što je Damir Mišković napravio za HNK Rijeku! Kome koristi takva striktnost nezadovoljnika s tribina? Zbog čega i do kada nepopustljivo inzistirati na izvjesnim detaljima iz prošlosti, zar nije i red i vrijeme da se iz toga izdigne, da se to prevlada!?

Nenad Gračan bio je na maksimirskoj klupi kad je to Igor Bišćan neprimjerenom proslavom svoga pogotka „Zauvijek uvrijedio i razočarao Riječane“, što pamti?
- Ništa. Prošla su dva desetljeća, ne sjećam se ni svih svojih igrača. Ako je Igor i pretjerao, zar to ne spada u domenu one „mladost-ludost“, što je i sam podvukao? Ili to s Renatom. Logično da je otišao za boljim uvjetima, tada su razlike bile neusporedivo veće. Odlaze uvijek svuda svi. Pogotovo ako dotadašnji poslodavac nema volje za produženjem ugovora.

Prema tome, sve uobičajeno, ništa nenormalno.
- Osnovno je shvatiti i prihvatiti da je klub iznad svih, br. 1 u svakoj soluciji. Bitan je rezultat, ključan cilj. Sve drugo je pod B. Barem ja tako mislim.

Nešto o ovotjednom Jadranskom derbiju?
- Bit će zanimljivo. Prognoze su nezahvalne. Rijeci ide (na stranu trenuci dekoncentracije i u nedavnom susretu s Goričanima), Hajduk je u naletu. Domaćima su problem izostanci, dosta prvotimaca neće biti na raspolaganju. I dobro je i loše što ta utakmica nema preveliko natjecateljsko značenje. Ali je važna.

Bišćanu, Pilipoviću pa i Miškoviću važan je svaki trening…

Zoran Vulić na Hajdukovoj klupi niti jednom nije poražen u brojnim nadmetanjima s Riječanima. Kako će preksutra proći Siniša Oreščanin?
- Hajduk je po tradiciji u nastavak natjecanja startao izvrsno. Što se toga tiče bit će mu lakše nego domaćinu i u tome se krije određena prednost.

Splićanima će biti jednostavnije zbog nategnute klime riječke publike s upravom i strukom?
- Svakako. Nije ugodno kada tvoji simpatizeri u stvari nisu za tebe.

Kad štrajkaju.
- Bez obzira na unutrašnju snagu, nelagoda je evidentna. Zato što ta famozna situacija, ta nesimpatija naspram pojedinaca koja se automatski odražava na kolektiv, ta uporna nepopustljivost i za milimetar, nije jer ne može biti normalna. No Rijeka TO mora riješiti za dobrobit Rijeke. Činjenica je da takva i tolika podijeljenost na odgovara nikome. Zrno sreće vidim u istini da igrač, kad se pođe s centra, instinktivno zanemari sve, nošen sportskim pobudama. Makar nije isto imaš li potporu iz gledališta.

Ili nemaš…
- Čim se šuti, ambijent je otužan, atmosfera kompromitirana. Ljudi su tu, a kao da ih nema. Vjerojatno bi bilo bolje da ih uistinu nema!

Zoran poručuje da nije pozvan komentirati spomenutu stvarnost:
- Dakako da nisam. Rezoniram rezonski i ne ustručavam se kazati. Nije ni dobro ni lijepo, nije – napokon - kršćanski ako se zlopamti. Kao da se te '99 dogodilo išta strašno. Zna se da mlade ponese emocija, no zar im poneku nesmotrenost, nekontroliranost ili neumjerenost lijepiti na čelo dok žive? Ne i ne, nema smisla. Uostalom, savršenih nema.

Armada očito smatra da ima. Zadržavajući pravo na svoj stav. Što je valjda u redu. Nije, međutim, u redu kad zaboravlja da čovjek ne griješi jedino onda kad oprašta!