Početkom rujna 2018. godine Ante Vučemilović-Šimunović, ambiciozan i kvalitetan član Komisije za suce HNS-a kakvi su svi u tom forumu kojeg vodi Ante Kulušić, poslao je e-mail prvoligaškim opserverima s popisom perspektivnih saveznih sudaca kojima će biti mentori. Tako i ovome novinaru koji je slučajno kontrolor, ili obratno. S ključnom informacijom da se učenik zove Daniel Starčević te preporukom da ga se, za uvod, pogleda na nekom susretu između četvrtog i šestog ligaškog kola. Naprimjer Ponikve - Maksimir, Orijent 1919 - Jadran Poreč ili Jarun - HAŠK. No Daniela nije bilo na listi povjerenika Ivana Peraića. Baš dok je trajalo propitivanje, javio se osobno:
„Na žalost, nećemo se vidjeti ove jeseni. Ja sam u bolnici. Na Rebru, Klinika za onkologiju…“
Šok na n-tu potenciju. Zasigurno za sve, osim za 25-godišnjeg sportaša i studenta ekonomije svjesnog da se problemi ne događaju jedino drugima. Uvjerenog da je najviši oblik nade savladani očaj. Da je za odvažne život dokazivanje njihove snage. I da ondje gdje nema borbe ne može biti ni pobjede.
Rebro je u Zagrebu tako da smo se vidjeli odmah. Iako je kemoterapija odnijela kosu, nije ga bilo teško prepoznati. Kao ni sobnog suputnika, dvostruko starijeg poznatog nogometnog vratara, sada trenera. Našli su se na neplaniranoj lokaciji i uzajamno bodrili, hrabrili.
Sudbina je htjela da se Starčeviću sumnja na bolest ispostavila prilikom kolovoškog pregleda upravo za sudačke potrebe. To se inače zove „sreća u nesreći“. Reakcija je bila nadasve žurna:
„Sjajno je što sam dospio dr. sc. Mariji Gamulin, od koje glede te neugodnosti u državi nema bolje“.
Čitamo da je gospođa primarijus specijalist radioterapije i onkologije, v.d. voditeljica Odjela za urogenitalne tumore Zavoda za internističku onkologiju, voditeljica referentnog centra Ministarstva zdravlja RH za liječenje tumora testisa, znanstvena savjetnica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dakle uistinu vrhunska, ekspertica.
Danielu je više nego značajno pridonosila još jedna dama:
„Moja djevojka Maša, susjeda iz Pule, zagrebačka studentica nutricionizma, koja me iz okolice Trešnjevačkog placa posjećivala svakog dana. Jako je koristila potpora plus dragocjeno druženje s osvježavajućim šetnjama maksimirskim parkom. Maša je trenutačno na usavršavanju u Škotskoj nedaleko Edinburgha, ide joj odlično i vjerojatno će kad-tad steći status doktorice znanosti“.
Normalno da se Daniel, osim nogometu, posvetio i fakultetu, posljednjih tjedana izučava aplikacije za suradnju s Europskom Unijom. Priprema ispite. Osnovno je da su medicinski nalazi uredni. U punoj formi je i frizura, komotno može služiti za poster u salonu. A ove nedjelje Starčević je učinio presudan korak prema nastavku sudačke karijere:
„U Medulinu smo polagali tjelesne norme, vrlo zahtjevan Yo-Yo test. Izmorio sam se, ali i položio!“
Apsolvirao i trku i struku pred komisionarima Igorom Pristovnikom, Miroslavom Vitkovićem, Marinom Vidulinom, Robertom Kezelijem. Prethodno se koncentrirao i za knjigom PNI i na igralištu, bio pomoćni na dvobojima Arena Cupa, glavni u prijateljskoj reviji Rudeša i Titograda.
„Klasičnog uzora nemam, premda mi je najbliži Marin, moj Istrijan iz Kanfanara. Bilo bi fantastično da mu se za koju sezonu pridužim na A-listi HT Prve lige“.
Na potezu je povjerenik. Halo, Ivane, kad ćemo s Danielom u vatru, na iglama je i mentor… Možda već na Špansko - Dubrava Tim Kabel ili Vrbovec - Zagorec, u međuvremenu recimo Novigrad - Krk? Jer ovog proljeća moramo nadoknaditi jesenski zaostatak.
Daniel je sudac po genu, s „papirima“ otprije sedam-osam godina. Zaljubljenik u taj hobi pun izazova, nerijetko iskušenja, svakako i zadovoljstva. Često na stadionu Alda Drosine, željan učenja i stoga usredotočen na poteze starijih, renomiranih kolega. Na pravom putu do sportske i životne pobjede.
Koju nam neće dati nitko, ako je sami ne zaslužimo. On to najbolje zna. Borac bez natruha pesimizma, s osmijehom kao zaštitnim znakom, iskrenošću za primjer i čeličnom voljom koja ne trpi polovična rješenja!
