Jedan od najboljih hrvatskih sudaca oprostio se od suđenja zbog dobne granice, Bebek je 45 godina navršio prošle godine u svibnju, sezonu 2022./23. sudio je u statusu izlaznog godišta. Nijedan oproštaj nije lak…
“Bilo je jako emotivno. Kad sam na početku utakmice dobivao dresove s brojem 318 tek sam tad postao svjestan da je kraj i prvih deset minuta nisam progovorio ni riječ. Ako tad nisam zaplakao, neću nikad. Nije lako, suđenje je moj život, u suđenju sam više od polovice svog života, 23 godine sam sudio HNL. To je nešto što toliko volim, bio sam najsretnija osoba kad bih izašao na teren i puhnuo u zviždaljku. Međutim, svemu dođe kraj, tako i mom suđenju. Drago mi je da sam se oprostio u trenutku kad sam imao maksimalno poštovanje sudionika nogometne igre i medija, posljednjih mjeseci sudio sam jako bitne utakmice za rasplet našeg prvenstva i to mi je profesionalna satisfakcija. Otišao sam na vrhuncu, mogu to slobodno reći i mislim da nije neskromno, izuzetno sam ponosan na to”.
Bebek odlazi s bogatim sudačkim kurikulumom.
“Život nogometnog suca eventualno se svede na jednu pogrešku u moru utakmica. Cijela karijera može stati u nekoliko pogrešaka koje sudac počini tijekom te karijere. Dogodi se da te pogreške iz neke nebitne utakmice, koje nisu utjecale na konačan rezultat, obilježe za sva vremena. Na žalost, takav je život suca i tko se ne može s tim nositi jednostavno ne treba biti sudac. Kad pričamo o percepciji suca, žao mi je što medijski tretman mojih uspjeha nije bio na razini dok se nije dogodila pogreška. Kad pričam o mojoj međunarodnoj karijeri, ja sam hrvatski sudac s najviše odsuđenih europskih utakmica. Sudio sam 52 utakmice Europske lige u grupnoj i nokaut fazi, sudio sam četvrtfinale Europske lige, 13 utakmica Lige prvaka u grupnoj i nokaut fazi, najdalje je to bilo u osmini finala, što je jako velik uspjeh. Zato apeliram na sportske prijatelje iz medija da adekvatno poprate međunarodne uspjehe naših sudaca, a ne da sve svedu na njihove pogreške u Europi. Naravno da nisam za to da se bježi od pogrešaka, radimo posao koji je podložan javnoj kritici, ali jednako tako bi bilo lijepo da se pohvali suca kad dobije priliku suditi velike europske utakmice”.
Brojke će reći da je Bebek na domaćoj sceni odsudio sudio 318 utakmica HNL-a, 46 utakmica Hrvatskog nogometnog kupa, dvije utakmice Hrvatskog Superkupa i 25 najvećih hrvatskih derbija.
“Uvijek kažem, sudac koji nije sudio najveći hrvatski derbi između Dinama i hajduka, hendikepiran je jer je to jedan fenomenalan osjećaj. Međutim, koliko god je najveći derbi blagoslov, on je i prokletstvo. U tim utakmicama si najviše podložan kritici javnosti, to su utakmice koje nose ogroman medijski pritisak, bez obzira na rezultatski značaj u tom trenutku”.
foto: Drago Sopta/HNS
Neke će mu međunarodne utakmice ostati u posebnom sjećanju, ali nije od onih koji je birao utakmice.
“Nemam neku utakmicu koja mi je ostala u sjećanju, u pozitivnom ili negativnom smislu. Bilo je utakmica koje su bile prekrasne zbog ambijenta, nikad neću zaboraviti utakmicu na Stade de Franceu između Francuske i Rumunjske. Francuska je morala pobijediti da bi otišla na Svjetsko prvenstvo, na stadionu je bilo 92 tisuće gledatelja i na kraju je susret završio remijem 1:1. U Egiptu sam sudio jedan od najvećih derbija na svijetu između Al Ahlyja i Zamaleka na kojem je bilo 95 tisuća gledatelja. To su utakmice koje zauvijek ostaju u pamćenju. Međutim, ja sam osoba koja jako voli suđenje i nikad nisam radio razliku između utakmica i svakoj sam jednako pristupao. Sudio sam i drugoligaške utakmice, čak i utakmice nižerazrednog ranga. Uostalom, nedavno sam sudio finale Županijskog kupa između Grobničana i Opatije. Uvijek sam govorio, kad budem podcijenio utakmicu onda ću se sam ostaviti suđenja jer će to značiti da više nemam onaj žar u očima. Drago mi je da ga nikad nisam izgubio”.
Dobna granica je nešto na što nije mogao utjecati.
“Uzimajući u obzir moje fizičko i mentalno stanje, odnosno iskustvo, mislim da sam mogao dati još puno hrvatskom suđenju. Produljivanje preporučene granice od 45 godina ima smisla ako sudac donosi dodanu vrijednost ligi u kojoj sudi, nisam za to da se granica produlji sucu samo zato što može istrčati norme. Međutim, ako pojedini sudac svojim ostankom može podignuti razinu suđenja u toj ligi na višu razinu, onda sam za to da se to omogući, što je praksa u svim europskim ligama. Pierluigi Collina se morao ostaviti suđenja u 45. godini kad je bio u naponu fizičke i mentalne snage i iskustva, što je bila velika šteta”.
Sudačku karijeru nastavlja u VAR sobi.
“Dio karijere na zelenom travnjaku i sa zviždaljkom je završio, ali ostajem VAR sudac u HNL-u i na međunarodnoj sceni. To je za mene novi izazov, u VAR-u sam vrlo dobar, imam puno iskustva. Tom izazovu pristupit ću maksimalno ozbiljno, kao što sam, uostalom, pristupao i poslu suca sa zviždaljkom. Jednostavno ću kopačke zamijeniti tenisicama, a zviždaljku zamijeniti ekranom u VAR sobi. Mislim da i u tom segmentu suđenja mogu biti od velike pomoći, ostat ću unutar svoje sudačke obitelji i radovati se novim izazovima. I još nešto, nastavit ću trenirati jer sam u sportu cijeli život. Nikad se nisam pripremao radi normi, nego zato što je to moj način života. Možda ću promijeniti način treniranja, ali broj treninga se neće bitno mijenjati”.
