Veliki jubilej za velikog igrača koji je prije nekoliko dana u Maksimiru protiv Škotske postigao okrugli, trideseti pogodak za Vatrene i na vječnoj ljestvici strijelaca približio se Ivanu Perišiću (33) i Mariju Mandžukiću (33). Više se ni Davor Šuker (45) ne doima nedostižnim...
A Vatreni put Andreja Kramarića počeo je u Puli 4. rujna 2014. godine prijateljskom utakmicom protiv Cipra (2:0), pet dana poslije na “svom” je Maksimiru debitirao u utakmici natjecateljskoga karaktera, protiv Malte (2:0) u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2016. godine i odmah se predstavio... Pogotkom, naravno. Deset godina poslije ništa se nije promijenilo. Krama se ne odriče sjajnih golgeterskih navika. I jednako se raduje pogocima. Iznutra i izvana. Prepoznatljivo raširene ruke. Uklizavanje na koljenima. I pogled prema nebesima. A srce... Ono uvijek želi iskočiti od sreće i radosti. Takav je Krama.
Andrej je za Vatrene zabio puno važnih pogodaka, na najvećim pozornicama protiv Rusije u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Rusiji, protiv Kanade na Svjetskom prvenstvu u Kataru, ali... Po nekom subjektivnom sudu, tri će njegpva pogotka biti posebno urezana u sjećanje. Dva protiv Ukrajine u prvoj utakmici za kormilom Vatrenih Zlatka Dalića i pogodak Englezima na Wembleyju u Ligi nacija. A zašto? Evo zašto:
Hrvatska je ekspedicija već odavno s Olimpijskog stadiona krenula autobusom prema zračnoj luci dok je u restoranu hotela Opera odabrano društvo nazdravljalo velikoj pobjedi nad Ukrajinom koja je posrnulu momčad vratila u život. Nisu se štedjeli konobari i glasnice, veselo ozračje potrajalo je do ranih jutarnjih sati... U jednom trenutku junak hrvatske pobjede nad Ukrajincima, Andrej Kramarić, poveo je pjesmu. Neka ostane tajna koju. Vrijeme će pokazati da se imalo što slaviti. Kramini su kijevski pogoci pronašli izlaz u jeku izgubljene forme momčadi koja je na kraju kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Rusiji zašla u slijepu ulicu i riskirala da jedna velika generacija hrvatskoga nogometa preko noći ode u zaborav. Krama nije dao. Dobro da nije. Sve ostalo je, naravno, povijest. Najveća generacija u povijesti hrvatskog nogometa zasjala je punim sjajem, u Kijevu se digla iz ponora i krenula u osvajanje nebeskih rezultatskih visina.
A sad Wembley:
Walker i Stones zagrizli su još kod primanja lopte, “odletjeli” u krivu stranu, Onda je Stones nasjeo na prvi “lažnjak” lijevom nogom, uslijedio je prebačaj na desnu, sve u nekoliko kvadrata engleskoga šesnaesterca... Stones opet u prazno. Još jednom ljevica i još jednom Stones “u ništa”. Tek kada je engleski branič pao na stražnjicu, uslijedio je odmjeren udarac desnicom poslije kojega se lopta zakoprcala u desnim rašljama nemoćnoga vratara Pickforda. Nogometne bravure Andreja Kramarića zasjale su punim sjajem na Wembleyju, Kramin pogodak ostat će upamćen za sva vremena. Tim više što se rijetki mogu pohvaliti da su postizali pogotke na legendarnom londonskom stadionu. Zapravo, samo još četvorica: Niko Kranjčar, Ivica Olić, Mladen Petrić i Eduardo da Silva. Ovako je poslije te utakmice o spektakularnom pogotku pripovijedao Krama:
“Kako mi je uspjelo? To je sve do instinkta, ne možeš u datom trenutku i u tom djeliću sekunde ništa isplanirati unaprijed, nego kako ti dođe. Tražio sam prostor za udarac i... Nikako. Morao sam lupati lažnjake, što ću drugo, ha, ha, ha... Na snimci izgleda sve tako jednostavno, ali u zbiljni i nije baš tako. Na kraju je ispalo idealno!”.
Krama se sigurno neće naljutiti ako u eter izađe crtica o njegovim gastro navikama. On, uostalom, sam priznaje da je vječno gladan. I nerijetko s večera odlazi posljednji, svesrdno se trudeći otići u sobu s “mini lunch paketima”. Ako zagusti preko noći... Taj njegov apetit jednako je izražen i na terenu. Krama je vječno gladan... Lažnjaka i golova. A apetit raste svakom novom utakmicom... Bilo je tako uoči prve. Bit će tako i uoči stotinu prve!
