Doista, postoje trenuci kad treba napraviti tu iznimku. Ovo je bio jedan od takvih trenutaka. Trenutak kad i “Mr. Čestitam” ostane preduhitren. A imao je i zašto biti. Ne samo zbog mnogobrojnih funkcija koje je uspješno obnašao, već u prvom redu zbog njegove strasti prema “najljepšoj igri” koja danas jednako bukti kao i daleke 1955. godine kad je dječačkom zanesenošću uronio u svijet nogometa i zauvijek mu ostao odan. Ni to, naravno, nije sve...

O gospodinu Zorku reći će puno i neki uobičajeni rituali. Da, obično to izgleda baš ovako: srdačan osmijeh, gromki uzvik “Čestitam!” i neizostavni pozdrav stiskom malih prstiju desne ruke. Uz crni čaj bez šećera s nekoliko kapi mlijeka u šalici i zrna kave, badema ili sitnih pereca na tanjuriću pored... I vječne teme. Hrvatska nogometna reprezentacija, Dinamo, domaća nogometna scena, ali i Real Madrid, njegov i naš Luka Modrić... Da, i vikendi na “malim” stadionima i utakmicama. Jednaka strast. I predanost.

Ima, naravno, još... A tiče se njegove potrebe da bude baš svugdje i baš uvijek. Bez iznimke. Jednom je u Osijeku u 12 sati bilo otvaranje Doma nogometa koje nikako nije htio propustiti, a već u 14 sati krenuo je prema Rovinju da bi u večernjim satima mogao sudjelovati u proslavi stote godišnjice tamošnjeg kluba. A tjedan dana prije toga je bila relacija Ludbreg - Rijeka. Isti dan, jer je želio stići na stotu obljetnicu Orijenta.

Godišnji odmor? Često se znao našaliti da ima 365 dana godišnjeg odmora iz jednostavnog razloga što uživa u nogometnim aktivnostima. Na njegovom je radnom stolu uvijek popunjeni planer s utakmicama koje će gledati na televizoru u svom domu, precizno ispisane satnice i podcrtani oni dvoboji koji se nikako ne propuštaju. Baš kao i kad je u pitanju reprezentacija jer... Uživo je propustio pogledati samo devet utakmica Vatrenih. I to zbog više sile! Zbog svega toga sasvim je prirodno da svoje javne nastupe završava na isti način: “Nikad se neću umoriti u pomaganju svojoj domovini i... hrvatskom nogometu!”.

Iza svega toga postoji još jedan Zorislav Srebrić. Uvijek spreman na pravi savjet, sugestiju, toplu ljudsku riječ, podršku. Da, i kritiku. Uvijek dobronamjernu. Ona koja potiče, a ne sputava. To je nešto što ne ulazi u službena obrazloženja kandidatura za nagrade koje je dobio ili će tek dobiti, a govori puno više o njemu i vrijedi više od svih medalja i diploma koje će krasiti vitrine njegova ureda.

I zato, čestitka u prvom redu na tome, gospon Zorko!