Bila je to duga runda, makar avionska: naša mlada reprezentacija je sa zagrebačkog aerodroma odletjela u Frankfurt pa produžila za Katowice.
- Od Katowica do Ostrave išli smo busom, nepuna dva sata. Odavde do Karvine je samo tridesetak minuta. Sve je u redu, osim što je vrlo hladno.
Tako govori izbornik Nenad Gračan. Nije naglasio, premda je mogao, mnogo važniji podatak, naime to da smo nekompletni. Osjetno oslabljeni. Tko sve nedostaje:
- Ozlijeđeni su Adrian Šemper, Filip Benković, Ivan Šunjić, Lovro Ivanušec i Toma Bašić, a Marin Jakoliš je kartoniran.
Šestorica od 22 pozvana kandidata, zbog čega su naknadno aktivirana još dvojica, Fran Karačić i Nikola Katić, ne jedino zato da bi Mali Vatreni popunili svih 18 rubrika službenog zapisnika.
- U vezi s početnim sastavom imam tek jednu dvojbu: koga postaviti na desnu stranu vezne linije?
Sviđa nam se što je Gračan vrlo jednostavan, korektan čovjek, stručnjak nesklon mistificiranju. Stoga je već pedesetak sati prije nastupa znao koga će ovog petka od 16.30 poslati na travnjak stadiona Mestsky, na kojem će biti i belgijska sudačka četvorka predvođena Alexandreom Boucautom:
- Na vratima Josip Posavec. U defenzivnoj četvorci Fran Karačić, Lorenco Šimić, Duje Ćaleta Car i Borna Sosa, u napadu Josip Brekalo, Nikola Vlašić i Alen Halilović. U srednjem redu dakle Nikola Moro i Andrija Balić.
I taj zdesna, zasad neimenovani. Tko konkurira?
- Ante Ćorić, Ivan Fiolić i Lovro Majer.
Problem je što prva dvojica ne igraju u klubu, Dinamu, i što trećemu „to“ nije idealna pozicija. S obzirom na okolnosti, ne bude li u međuvremenu kakvih neočekivanih situacija (naprimjer ozljeda na zadnjem treningu) u pričuvi će biti aktualna dvojica plus Karlo Letica, Filip Uremović, Nikola Katić, Petar Mamić i Ante Roguljić.
Kad smo već kod imena, spomenimo ostale članove ekspedicije: glavni instruktor HNS-a Sreten Ćuk, prvi izbornikov asistent Daniel Šarić, trener vratara Hrvoje Sunara, kondicijski trener Ivan Krakan, liječnik Nino Brajković, fizioterapeuti Goran Beloglavec i Tomislav Buljan, ekonom Livijo Cvrk. Tajnik stožera je Josip Tomaško, a vođe puta Zorislav Srebrić i Alojzije Šupraha.
- Svjesni smo važnosti tih 90 minuta. Naravno da se ne zavaravamo visokom varaždinskom pobjedom, koja je sada potpuno nebitna, to prije što je svaka utakmica priča za sebe – veli šef Gračan, uvjeren da se ne živi od uspomena.
Nije ohrabrujuće što tadašnji dvostruki strijelac Vlašić ne nastupa za Everton pa ne može biti u punoj natjecateljskoj formi, slično je s Balićem (Udinese). Ohrabruje, međutim, kapetan Halilović:
- Nanizao je četiri utakmice, pun ga je teren, asistira i zabija.
U dobrom izdanju sigurno je i Brekalo. Doduše, možda je poanta ipak ne obrani budući da je na tako kompliciranom ispitu ključno samo jedno: ne pasti.
- Ni Česi nisu u idealnim uvjetima, također im nedostaje nekoliko prvotimaca. Što se tiče potencijalne taktike na remi, ne gledam tako. Poduzet ćemo sve ne bismo li uzeli sva tri boda, maksimalno koncentrirani i odlučni.
Ovog četvrtka sastaju se Grčka i San Marino, nema baš sumnje hoće li nas Grci prestići na ljestvici, imamo po 13 bodova iz pet susreta. Podsjećamo da se uoči ciklusa najboljim koeficijentom hvalila Češka, deveta na UEFA-listi, slijedile su Hrvatska (15), Grčka (26), Moldavija (36), Bjelorusija (42), San Marino (51). Sigurno mnogo znači da opasnim Grcima predstoji uzvrat na našem igralištu.
- A još se nisu sastajale Grčka i Češka, pretpostavljamo da će biti vatreno i da ćemo profitirati kad se najopasniji suparnici počnu zakidati.
Na kontinentalnoj završnici od 16. do 30. lipnja 2019. godine u šest gradova Italije i San Marina sudjelovat će 12 selekcija. Izravno će se plasirati prvaci devet skupina i dva bolja u play-offu četiri najuspješnija drugoplasirana, podrazumijeva se Italija kao domaćin.
- Prilično malo nedostajalo nam je za odlazak na dva prethodna prvenstva, u Češku 2015. i Poljsku 2017. Imamo odličnu generaciju i nadamo se prolazu.
Dopunski je motiv i što će vodeći kvartet s EP-a 2019. steći pravo na Olimpijske igre 2020. u Tokiju, no Gračan se time ne opterećuje; daleko je do tih dana i tih sfera, iako nisu nedostižne. Čekajući Japan bavimo se – Češkom. Kakva je zapravo bila s one strane Varaždinbrega?
- Bolja nego što bi se zaključilo po rezultatu. Mi smo krenuli agresivno, brzo poveli, stalno izlazili preko centra, kombinirali, prijetili, pogađali. Sve se poklopilo pa na hrvatsku dominaciju nije bilo pravog odgovora.
Nakon okupljanja u ponedjeljak odrađena su dva treninga na umjetnoj travi u Velikoj Gorici. I jedan u Ostravi, na nekvalitetnoj podlozi. Ohrabruje što se Šimić i Ćaleta-Car slažu i dopunjuju u središtu obrane, što iza dežura uvijek pouzdani Posavec. Uzdamo se u homogenost majstora u vezi, u raznovrsnost i ubojitost udarnih špica koje će usput pomagati u razgrađivanju suparničkih navala. Nećemo jurnuti grlom u jagode, „glavom bez obzira“?
- Polako, molim, stignemo na sve.
On to uistinu ne potencira, ali nedostaje previše ključnih karika da bismo se osjećali favoritom. Pogotovo ne apsolutnim. Eventualno umjerenim. Čini se da radi toga s vrućeg terena ni bod ne bi bio loš. Na poraz ne treba ni pomisliti, on uvijek s pripadajućim nezadovoljstvom/neraspoloženjem unese i dozu nemira.
- Uzdamo se u vrijednost i ozbiljnost.
U hrabrost i rastrčanost, u tehničke adute hrvatske nogometne škole. Ne bi naškodio ni djelić sportske sreće. Za poticaj uspjehu te utorku i ogledu s Moldavcima na velikogoričkom stadionu.
