HNL.hr > Komentari

Ljudi iza kulisa

Miljenko Sakoman -
direktor maksimirskog
stadiona

23.09.2016.
Miljenko Sakoman - direktor maksimirskog stadiona
foto: Drago Sopta
  • Facebook
  • Twitter
  • Youtube
  • Instagram
  • RSS

Obitelj Sakoman iz Klinča Sela nedaleko Zagreba ima značajke dinastije kad je posrijedi briga za nogometna igrališta: jedan brat, Milan, dugo je bio zaposlenik Dinama i ravnatelj maksimirskih objekata, mirovinu je kod Plavih stekao i njegov brat Ivan. Treći je pak, zvao se Branko i na žalost je pokojni, isti posao obnašao na terenima u Kranjčevićevoj i Veslačkoj.

Milanov sin Miljenko stigao je najdalje, dospio najviše. Što je i normalno za nove, sve školovanije generacije. On je direktor Dinamovog stadiona i priznati stručnjak za dotičnu problematiku. Autoritet kojeg se traži, pita i sluša.

-Bio sam i član odgovarajuće Komisije HNS-a, cijelo, pak ,vrijeme sudjelujem u konzultacijama i pripremi igrališta za nastupe i treninge A reprezentacije. Funkcioniramo odlično, kao tim kojemu ništa nije ni strano ni teško.

O Maksimiru kao svojevrsnoj „kuli na kraju grada“, kako ga već zovu, raspravlja se stalno. Poznato je da Modri planiraju graditi vlastitu arenu. No dok najuspješniji hrvatski klub nastupa na aktualnoj adresi, Sakoman kao važan faktor iz sjene ima što reći. Pogotovo sada, kad smo 22. rujna službeno dočekali jesen, s njom i sve izazove koje donosi nestabilna vremenska situacija. Kako je, dakle, s travnjakom u Maksimirskoj 128?

-Nemamo problema s blatom zato što se podloga grije. Međutim, stalno se borimo s bolestima koje napadaju travu zasijanu na pijesku.

Glavna smetnja i prijetnja je kukolj pod imenom Poa Annua, specijalist za ugrožavanje glasovitog engleskog ljulja:  

-To je štetočina zbog koje trava nije onako krasna, tamno zelena, nego ružna, blijeda, ispijena i iscrpljena, naoko ocvala. Svijetla u više nijansi. A takva je zbog čistog pijeska na kojem je zasijana. Razumije se da čisti pijesak nije stavljen pogreškom; nužan je radi bolje drenaže, brojnih utakmica i sustava za grijanje.

Zar se smije primijeniti definicija „što dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji“?

-Ne baš tako jer korist od takve metode svakako je veća. Smeta vizualni doživljaj.

Nezgodno je što za spomenuti kukolj nema efikasnih mjera:

-Hrvatski propisi ne dopuštaju nikakva kemijska sredstva, a fizičkim otklonom stvara se još negativnija posljedica…

Saznajemo da se taj pijesak, strogo propisane granulacije, uvozi iz Slovenije. Sve košta, sve se plaća. Koliko?

-Ne znam. 

Maksimir se grije već šest godina, jedini u državi:

-Iskustvo je vrlo pozitivno. Nema kaljuže, nema sklizavice. Toplina istopi snijeg i omogući normalne uvjete.

Koliko treba vremena da se anulira desetak centimetara bijelog pokrivača?

-Ovisi o tome je li mokar ili suh, je li vanjska temperatura -2 ili -12. Grijemo preventivno, čim se najave padavine. Naravno da se sve ne rješava u hipu – napada li 20 centimetara snijega za 20 minuta, kao onda kad smo igrali s Dinamom iz Kijeva, barijera je nepremostiva.

Pojašnjava principe grijanja:

-Ispod igrališta, na dubini od 25 centimetara, ugrađeno je 35 kilometara napunjenih vodom, poput radijatora i druge armature centralnoga grijanja u stanu ili kući. Umjesto antifriza protiv smrzavanja stavlja se glikol. A voda se zagrijava plinom.

Veli da će se sustav uključiti uskoro:

-Za 15 do 20 dana. Čim temperatura ode ispod +10. Vegetacija prestaje sredinom listopada, kad se zemlja počne hladiti. A igra se do sredine prosinca.

Kakvo je stanje na ostalim prvoligaškim igralištima?

-Izvrsno na Rujevici, najnovijoj i najmodernijoj, na kojoj je implementirana prirodna i umjetna trava. Poljud je sličan Maksimiru, s obnovljenim travnjakom koji je kadar izdržati štošta. Bojim se da će drugdje, po običaju, biti neugodnosti. Voda, blato, razne neravnine nezgodne za loptu, katkad opasne za zdravlje. Treba se moliti da izostanu veće nevere.

Za Dinamo ipak nema zime?

-Ja se nadam. Kad bismo iskorijenili Poa Annuu bili bismo prezadovoljni. No, to spada u kategoriju više sile.

Kako se ono kaže – ne dao Bog većeg zla. Naime, većeg od „šarene“ trave.

-Znanost napreduje iz godinu u godinu, možda se pronađe protuotrov.

Miljenko Sakoman je i privatni poduzetnik:

-Otac mi je ostavio tvrtku „Maxmar“, grupu za stadionsku infrastrukturu posebno usmjerenu održavanju trave. To nije moj životni izbor, moj izbor je Dinamo.

Srećom, tu su i nasljednici, momci treće generacije:

-Sinovi Bruno i Marko. U našoj firmi zaposlena je i supruga Vesna.

Miljenko je iza maksimirskih kulisa od poodavne 1987. kad je potpisao prvi ugovor. S obzirom na obrazovanost, marljivost i uspješnost ne bi bilo čudno da potpiše i – doživotni.

-Nije sve u ovjerenim dokumentima. Riječ bazirana na uzajamnom povjerenju jača je od svih paragrafa!

Još vijesti

  • City bolji od Uniteda

    30.09.2019.

    City bolji od Uniteda

    Suvišno je baviti se Manchester Cityjem, domaćinom hrvatskom prvaku ovog utorka u drugom kolu skupine Lige prvaka. Zato što o njemu i prosječan ljubitelj nogometa zna skoro sve. Ipak, obveza je...

  • Slijedi li opet "Ši-ši-Šibenik"

    29.09.2019.

    Slijedi li opet "Ši-ši-Šibenik"

    Zakoračili smo u kalendarsku jesen stoga se i drugoligaši natječu punim tempom. Nakon sedmog kola Šibenčani imaju četiri boda prednosti u odnosu na prvoligaškog povratnika Rudeša. Zanimljivo je da su...

  • U Kupu svi favoriti na okupu

    27.09.2019.

    U Kupu svi favoriti na okupu

    U šesnaestini nacionalnog kupa naši prvoligaši demantirali su tezu da je riječ o natjecanje u kojem su moguća velika iznenađenja – prošli su svi koji su igrali, makar je Puljanima i Koprivničancima...

  • Miroslav Blažević: "Najsportskiji grad Vatrenima opet sprema spektakl"

    26.09.2019.

    Miroslav Blažević: "Najsportskiji grad Vatrenima opet sprema spektakl"

    Daleko bi nas odvela analiza domaćih nastupa A-reprezentacije, no nije dvojbeno da su dvije odjeknule posebno. Prva – s Italijom u Poljudu 8. listopada 1995. u kvalifikacijama za EP 1996. u Engleskoj...