Zagrepčane je vodio Branko Ivanković. U startnoj postavi bili su Butina, Mikić, Drpić, Bišćan, Ibanez, Vrdoljak, Chago, Sammir, Morales, Tadić i Mandžukić, s vremenom ulazili Balaban, Badelj i Lovren mijenjajući Moralesa, Chagu i Vrdoljaka.

Za Splićane koje je trenirao Goran Vučević istrčali su Subašić, Rubil, Pandža, Andrić, Strinić, Tičinović, Skoko, Ibričić, Gabrić, Bartolović i N. Kalinić, naknadno je Linić zamijenio Tičinovića, Jertec Ibričića, a Buljat Bartolovića.

Strijelci Gabrić u 51. te Ibričić u 76. minuti.

Sudio je Svilokos, mahali Novosel i Grgec. Žute kartone zaradili su Bišćan i Mandžukić, odnosno, Rubil i Ibričić.

Natjecalo se 12 klubova trokružno. Poslije dva ciklusa, dakle po 22 susreta, Hajduk i Dinamo dijelili su prvo i drugo mjesto s 48 bodova. Plavima je bila bolja gol razlika, +25 naspram +21, ali čelo je službeno pripadalo Bijelima zbog veće uspješnosti u uzajamnim dvobojima, budući da je i na Poljudu bilo 2:0 za njih.

Prvak je ipak bio Dinamo koji se bolje snašao u trećem ligaškom dijelu. Splitski mega meč završio je 2:2, ali Hajdukovci su izgubili 0:1 u Osijeku, 1:2 na Rijeci te kod kuće 0:1 od Varteksa, više nego šokantno. Remizirali u Koprivnici 1:1. Za razliku od njih Dinamovcima se potkralo neodlučeno s Osijekom doma 0:0 i sasvim nenadano 0:1 u Maksimiru sa Zagrebom. To je značilo da su skupili čak šest bodova više, stoga starom takmacu nisu koristili uspjesi u međusobnim kreševima.

Usput, kad je posrijedi nacionalno prvenstvo, dosad su aktualni partneri igrali 76 puta. Dinamo je slavio 35, a Hajduk 22 puta, tu je dakle i 19 partija bez odluke, omjer u golovima 109:79.

Uzmu li se u obzir samo maksimirska nadmetanja - bilo ih je 38 - Modri su mnogo uspješniji s 27 pobjeda, sedam remija i tek četiri poraza, glede efikasnosti razmjer je 69:25.

Jasno je da igra brojki ne predstavlja ništa osim što rabi za slikovito podsjećanje. Bitna je igra na igralištu. Činjenica je da traje usamljena era Dinamovih podbačaja na koje nije navikao nitko, najmanje tim iz Maksimirske 128. Je li to za Hajduk dobro ili loše? Tko bi znao…

Lijepo je što uoči današnjeg Bebekovog zvižduka u 17:00 iz oba tabora dolaze vrlo umjerene, primjerne i pohvalne riječi. Gostujući trener Marijan Pušnik iskreno komplimentira Soudaniju, Fernandesu i Ćoriću definicijom "Mi takvih nemamo", slovenskom uljudnošću konstatira "Iako nije u formi, Dinamo je najbolji u državi". Filozofski zaključujući da je tih 90 minuta važno, ne i životno.

Ivajlo Petev, novi ravnatelj u tehničkom prostoru domaćih, još naveliko hvata konce. Svjestan da u prologu karijere kod hrvatskog poslodavca mora u borbu s najnezgodnijim oponentom. Rezonira razumno, provlačeći tezu o "Stopostotnom angažmanu za tri boda" i "Treba igrati pametno, uvažavajući i psihološke faktore". Bugarin sigurno zna što hoće i kako to hoće, neovisno o ulozi kojoj se posvetio prije stotinjak sati.

Hajduk planira konkretizirati sjajan bioritam napadačkog dvojca Ohandza-Said. Dinamo sudeći po svemu rotira vratare – Livaković ide na teren, Šemper na klupu.

Nema sumnje da će Bad Blue Boysi ma kojoj frakciji pripadali stvoriti urnebesnu atmosferu. A već i oni kojima je nogomet pod "z" (čitaj: zadnje) znaju kako prugom do Borongaja kreće famozna Bila ferata, kompozicija s osam vagona i 520 putnika. I članovi Torcide i ostali simpatizeri na put će u stotinjak osobnih automobila i kombija. Računa se da na stadionskom „Jugu“ neće biti manje od 2.000 splitskih navijača koji su kartu platili 30 kuna.

Samo da ne bude nereda, kravala, skandala. Razlupanih tramvaja i izloga. Razbijenih glava i fauliranog ponosa. Nekad je derbi tih klubova bio istinski praznik. Zar je netko naredio da više ne bude? Kojim ovlastima, za čiji račun, pod kojim apsurdnim sloganom!?

Pamet u glavu. Budimo gospoda u vlastitim i u očima drugih!