Oduvijek se za nogometne suce veli da su ljudi u crnom pa i danas kad njihovi dresovi nisu samo crni. Sintagma koju primjedba zločestih preinačuje u - crne ljude. Koliko puta smo se uvjerili kako poneki klipan s tribine među 22 aktera suprotstavljenih sastava te njihovih trenera na sceni vidi jedino suca, kojeg nemilice grdi, vrijeđa, optužuje. Za što? No, pustimo bezobraznike i psihopate, oni su najveći problem sami sebi.
Srećom, Šumić zvani Valter bio je prvak omiljenosti. Popularan zbog osebujnog stila suđenja i ponašanja. Vlasnik desetak "desetki" izvjestitelja s raznih strana ove i bivše države. Prvak talentiranosti. Inteligentan do mjere koja i pokušaj ishitrena prijekora odmiče duhovitošću, bezazlenošću dobričine i ugledom poštenjačine. Junački je nosio sudbinu djeteta iz doma za nezbrinute, napuštene, krčeći put do ljudskog i društvenog uvažavanja. Uspio je u svemu.
Kasnije, kao instruktor i kontrolor, nije tražio dlaku u jajetu nego učenicima širio globalne obzore, svjestan da su pogreške dio posla, a ne element urote ili odmazde. Borio se s preranom bolešću, ostao bez noge, ne i bez ponosa, bez prava na vlastite stavove. Nesklon umišljenim veličinama, premda nikoga nije prezirao ni slučajno; to bi se kosilo s neupitnim moralnim integritetom gospodina iz Dugava kojemu je stvaranje tisuću prijatelja bilo neusporedivo važnije od stvaranja jednog neprijatelja. Dakako da Valterovim odlaskom najviše gubi njegov damski ešalon: supruga, dvije kćerke i dvije unuke. Ali i svi mi koji smo ga poznavali, štovali, voljeli. Ako je istinita tvrdnja da čovjek živi onoliko koliko živi sjećanje na nj, Antun Valter Šumić živjet će još desetljećima. Nadamo se - vječno.
Nesrećom, Marić zvani Bruno i dalje je prvak neomiljenosti. Nepopularan zbog navodnih grijeha. Dakle propusta koje nije moguće dokazati ni brojnim kamerama tako da u najgoroj varijanti pripadaju rubrici "možda". Posrijedi je sudac koji ne zna za strah ni za kompromis, odan čvrstom uvjerenju, a ne kalkulacijama. Nisu li ga u dva prethodna Prvenstva baš nogometaši, oni s kojima je u izravnom dodiru, koji savršeno znaju tko je, što je i kakav je, proglasili najstandardnijim, najkvalitetnijim, najuspješnijim.
Ne treba zaboraviti da Bruno redovito vodi najzahtjevnije utakmice, i skuplja najpozitivnije stručne recenzije. Što ne znači da se i njemu ne potkrade gdje koji promašaj. Kako i ne bi, barem zbog zakona velikih brojeva. Zar nije građen od krvi i mesa, ne od čestica svojstvenih automatu ili aparatu, stroju ili robotu! Onako nasrnuti na ljudsko biće i metalnim polugama mlatiti ga ne mareći za posljedice mogu isključivo bitange bez presedana, grozni eksponenti osobnih frustracija ili nečijih interesa.
