Pierre de Coubertin, francuski plemić koji je stasao u uglednog pedagoga i povjesničara te u naletu  nadahnuća utemeljio moderne Olimpijske igre, u našoj se zemlji tretira skoro kao - prosjak. Jer kad se nekome želi predbaciti da je sumnjive kvalitete, da u širim, napose u međunarodnim, relacijama opstoji kao kanta za napucavanje, kritičari u hipu postaju kritizeri i spominju dotičnoga Peru, napose njegovo povijesno geslo „Važno je sudjelovati“. Jer ta sintagma u podjednako plemenitom i dešperatnom prijevodu glasi „U redu, bio si tamo, premda bi bilo bolje da nisi...!“

Je li baš tako. Je li Dinamo - a o njemu je riječ – ovosezonskim nastupima u Ligi prvaka iznevjerio sve, najviše samog sebe, nižući rezultate zbog kojih bi stvarno bilo ugodnije da se nije ni pojavio na sceni Made in Europa?

Smatramo da je pitanje hipotetsko te da se odgovor podrazumijeva: NE.

Ima smisla usporedba s Vatrenima i njihovim odlascima na velika natjecanja, svjetska i europska prvenstva. Koliko li se puta za dugih i napornih kvalifikacija začuje vapaj „Ma, samo da se plasiramo, da budemo tamo, sudionici u općem fokusu, nije važno kako bismo prošli!“

Jest važno, ali doista nije primarno. Kamoli presudno.

Treba sudjelovati (bravo monsieur Coubertin, svaka čast). Dakako da se isplati biti u tom điru. Ne može svatko do medalje, ni do četvrtfinala pa ni do drugoga kruga. Šteta što Dinamo ne može do barem jednog boda. Zaboga, zar je toliko slab da mu se nikako ne zalomi jedan jedini gol, pokraj svih tih koje je primio, čak 12 u četiri utakmice.

Možda će biti za nijansu bolje. Ako neće, nikom ništa. I Modri i svi pripadnici hrvatskog nogometa nakratko će se pokriti ušima, osim onih koji će podrugljivo slaviti stiskajući figu u džepu. Čini se da bi se takvih našlo i u prvoligaškom ešalonu, iako će temeljem aktualne runde maksimirskih jurišnika bez juriša sljedeće jeseni omastiti brk s najmanje tri milijuna kuna.

Hej, tri milijuna kuna! Jesmo li svjesni koliko ta svota znači Cibaliji, Interu, Splitu, klubovima kojima ponestaje za čaj, eventualno i za žnirance, koji nevjerojatnim naporima svojih entuzijasta osiguravaju život u profesionalnoj konkurenciji i zadržavaju značajno mjesto na nacionalnoj nogometnoj mapi. Ne samo prvotimcima, već i ostalim uzrastima koji će iznjedriti ponekog asa budućnosti. I (re)produkcija se nastavlja.

Lako je biti pametan pa tehnicirati objedama. Smijuljiti se, šegačiti, sprdati. Naslađivati do granice podlosti, i preko nje. Tipično naše navade, kad jal nokautira žal.

Tko brani drugima da u tuzemstvu osvoje poziciju koja vodi u inozemstvo. Bilo bi sjajno da i u Europsku i u Ligu prvaka pošaljemo predstavnika od formata, kolosa dostojnog jakoj konkurenciji. No, nema ih. Nestanu putem, sputani objektivnim i subjektivnim limitima. Zbog toga budimo realni i pošteno izustimo „Gore glavu, Dinamovci, nadamo se da ćete popraviti igru i dojam“.

Uostalom, kakvi su takvi su naši su.