Prolaze naraštaji hrvatskih internacionalaca, izbornika i predsjednika Saveza, on ostaje: Boris Nemec, šef Zdravstvene komisije HNS-a i akter u isto takvom forumu Fife, ortoped svjetskoga glasa, sudionik svih devet velikih završnica, dakle pet EP-a i četiri SP-a, rado je pristao objasniti zašto voli nogomet:

-Ja sam rođeni Varaždinec. A u mom djetinjstvu tamo su dominirala tri sporta: nogomet, veliki rukomet i hrvanje. Naravno da je najlakše bilo s bubamarom. Na velikom odmoru, pogotovo, pak, poslije nastave, stavili bismo torbe umjesto vratnica i napucavali satima. Nije to bilo vrijeme obilja pa bi stradale cokule – kad bih došao doma prvo sam ih premazao pastom da se ne vide ogrebotine i tako se spasio od očeve ljutnje...

Kasnije je bio registriran za Varteks i Slobodu:

-U Varteksu sam igrao desnog halfa, tzv. pomagača, za drugi omladinski sastav, u prvom su bili talenti Švarc, Manola, Cvek, Kapustić. U Slobodi se me smjestili ofenzivnije, na desno krilo.

Za studentskih dana na riječkom sveučilištu kolega je sugerirao da se prihvate zviždaljke:

-Kao, aktivan si u sportu, k tome i zaradiš koji dinar.

Kako je išlo?

-Tako tako. Vjerojatno sam bio previše principijelan, čak tvrdoglav. Dogurao sam do savezne kategorije i tadašnje Hrvatske lige. No, putovanja sve do Dubrovnika i Iloka ili Belišća cestama koje nisu ni sličile autoputu oduzimale su mnogo vremena, kojeg nisam imao.

Ne krije da je dvaput bio u nezgodnim situacijama:

-Na utakmici Borac-Turbina u Bakru isključio sam jednog prgavca domaćih i dosudio kazneni udarac tako da su svi poludjeli – lukaviji, iskusniji pa i pametniji sudac pravio bi se da ništa nije vidio, ja nisam htio glumiti. Zato su me htjeli istući, jedva sam se izvukao. Nezgodno je bilo i na Koprivnica-Zagrebački plavi jer sam u prvoj minuti odstranio lokalnog stopera i potom 89 minuta bio izložen cirkusu. U oba slučaja domaći su izgubili, što mi je pogotovo otežalo položaj...

Bio je dr. Nemec u liječničkom teamu NK Rijeka. Kako ocjenjuje njenu sadašnju ekspanziju?

-Što reći osim da sam oduševljen! Trener Kek osmislio je modernu, dopadljivu i efektno-efikasnu igru, protočnost lopte je skoro savršena. Budući da je sve sjajno posloženo i u klubu, doima se kako je naslov prvaka izvjesniji nego ikad.

Drago mu je što uspješno surađuje Miškovićeva i njegova „tvrtka“:

-Imamo ugovor, rado smo im na dispoziciji kad god zatreba.

Državna selekcija posebna je priča:

-Na klupi sam debitirao travnja 1996. u prijateljskom dvoboju s Englezima na starom Wembleyju, 0:0. U međuvremenu propustio poneki nastup, ne i stalne kontakte s brojnim suradnicima, divnim dečkima.

Ističe dr. Jankovića, dr. Bahtijarevića, dr. Čukelja. Svakako i pouzdanu legiju fizioterapeuta. Najbolji hrvatski nogometaši uživaju najbolju skrb i njegu, bez sumnje. Koje pamti po osobitoj snazi muskulature?

-Činjenica jest da je Šuker bio ozlijeđen najmanje, što ne čudi – toliko je vješt da ga braniči nisu mogli/stigli zaustaviti ni prekršajem! Od mlađih se izvrsno drži Perišić. Dosta je problema snašlo Pršu i Jelavića. Normalno je da su najviše na udaru oni kod kojih je lopta najčešće, na primjer Prosinečki i Modrić.

Nešto o izbornicima?

-Svaki je bio osebujan na svoj način. I vrlo korektan.

Nadamo se plasmanu i na World Cup 2018. u Rusiji?

-Nada je opravdana. Hrvatska je vrlo snažna, kompaktna, tehnički besprijekorna. Ne bude li značajnijih ozljeda, uspjeh se podrazumijeva.

Boris uživa u tom dodatnom poslu:

-Kako ne bih, kad sam neprestano s mladim ljudima, vrhunskima po svemu. Zbog toga se spontano osjećam orno, mladenački. Nanizale su se već tri generacije, ne znam s kojom mi je bilo ugodnije. Postoji samo jedan atribut: fantastično!

Zaigra li katkad na dva mala?

-Posljednji put za Eura 2008. u Austriji. Šef Bilić, Asanović, Jurčević i ostali stožernici obožavali su hakl. Ali ipak sam ja dosta stariji, morao sam se čuvati usputne havarije. A i kako bih se nosio s takvim klasama, od mene se lopta odbijala kao od hrasta...

U tenis je zaljubljen od SP-a 2006. u Njemačkoj:

-Posrijedi je sport za svaki uzrast.

Sport je Nemecov ritam života. Gentlemanstvo osobni stav. Stručnost iskaznica koju istinski uvažavaju na svim paralelama i meridijanima. Još prije 35 godina prvi je na ovim prostorima (dok se „to“ činilo tek u SAD-u i SSSR-u) transplantacijom hrskavice spriječio amputaciju noge Orijentovom omladincu Podravcu čije je koljeno napao zloćudni tumor. Nebrojenim je bolesnicima vratio i čelično zdravlje i osmijeh zahvalnosti.

-To je moj posao. S fokusom na koljeno, zglob koji nogometašima strada najčešće. Zbog silnih opterećenja.

Do bolnice u Matuljima od kuće u Jušićima automobilom dolazi za dvije minute. Ima suprugu, dvije kćerke, unuka i unuku. Tko je ostao u Varaždinu?

-Sestra i – naša majka kojoj je 95 godina!

Brat, sin, suprug, otac i djed, as u bijelom ogrtaču, uživa u obvezama:

-Dogodi se da dugo, dugo ne izlazim iz ordinacije. Dužnosti se množe. Sve je popunjeno, oko 34 posto pacijenata stiže iz inozemstva.

Predobro znaju kome se obraćaju!