Sinonim za istinskoga gospodina i mjera za kvalitetnog poslovnog čovjeka čiji udio u hrvatskom nogometu plijeni isključivo komplimente – to je Mirko Barišić. Uvijek profesionalan, do kraja susretljiv i otvoren, rado je pristao na ovaj razgovor u tjednu koji donosi veliki derbi s Rijekom.
- Lijepo je pogledati naše rezultate i trofeje. Oni su zaista pravo bogatstvo, vrijedni poštovanja i uvažavanja.

Dopredsjednik je bio do 1971. Era je obilježena spektakularnim osvajanjem Kupa velesajamskih gradova. Čelnu dužnost obnašao je 1990. i 1991. u turbulentnim okolnostima razlaza s bivšom državom kad je najpopularniji sport imao posebno značenje. Od 2000. je također „pravi pravcati“ predsjednik sa svakodnevnom brigom za Plave, njihovu sadašnjost i budućnost.
- Na raspolaganju danju i noću. Počašćen što je tako.

Ukupno je skupio pobjede u 13 prvenstava, 11 kupova, pet superkupova (bilo bi dosta više da su se igrali, a nisu jer bi se zbog primata u oba državna natjecanja morale sastati prva i druga momčad njegova kluba!), jedan međunarodni, jedini u biografiji hrvatskog nogometa.
- Da se ne spominje pet sudjelovanja u Ligi prvaka i gotovo nebrojena u Kupu Uefe odnosno Europskoj ligi.

Pet desetljeća Mirkova prožimanja s Dinamom ne podrazumijevaju kontinuitet neposrednog boravka u Maksimirskoj 128, no nedvojbena je ljubav i pomoć s distance, pogotovo dok je živio i radio u Njemačkoj.
- Posrijedi je emotivan odnos, koji me čini zadovoljnim i sretnim!

Dakako da su mu osobito dragi europski dosezi:
- Kup velesajamskih gradova je i dalje na vrhu piramide. Oduševljava što smo stalno u điru s inozemnim suparnicima i suradnicima. Pa i ove jeseni, iako mediji naš nastup uglavnom izvrću cinizmu, čak i ruglu. Raduje što nisu uvijek u pravu – dokazuju to nedavni izbori u Americi koji su sasvim potukli novinarske špekulacije!

Ne shvaća kritizersku paljbu po postojećoj Dinamovoj ino-rundi:
- Liga prvaka je neusporedivo najveće, najvažnije i najcjenjenije sportsko natjecanje stoga je izrazita čast pojaviti se u tako prestižnoj konkurenciji. Ovdašnja galerija nema pojma koliko smo uvaženi, priznati kao dostojni partneri u svim protivničkim redovima: Juventusovim, Lyonovim, Sevillinim. Da ne navodnim kakve sam relacije naprimjer ja zadržao s Florentinom Perezom, predsjednikom Real Madrida. Lako je prigovarati, podcjenjivati, to može svatko...

Prebacimo se na domaći teren – što Plavi spremaju Riječanima u novom obračunu svim sredstvima?
- Rijeka je velik, respektabilan kolektiv. To me veseli. Naš dvoboj bit će poslastica kakva nogometu treba. Nalik feštama Bayern - Borussia Dortmund, Milan - Inter, Real - Barcelona, Arsenal - Chelsea... Mi naravno vrlo rado igramo i s Hajdukom, to su utakmice iznimne zanimljivosti i važnosti neovisno o trenutačnom plasmanu.

Sastav Matjaža Keka dolazi sa šest bodova prednosti, mogu li Ivajlo Petev i momci napokon smanjiti razliku?
- Zašto ne. U tom slučaju, slučaju pobjede, mirno bismo otišli na zimske pripreme u Međugorje i Belek, uvjereni da će proljeće biti naše.

Predsjednik po običaju zadržava visoku razinu sportske kulture i ljudskog dostojanstva te se ne razbacuje optimizmom:
- Slijedi 90 sjajnih minuta. Napetih i neizvjesnih jer u nogometu na toj razini nikad ništa nije sigurno. Zadržavamo pravo na nadu, daj Bože da uzmemo sve. Tek ćemo odraditi pola prvenstva i utrka se nastavlja istim žarom.

U međuvremenu, ove srijede, Dinamo u četvrtfinalu kupa gostuje u Zaprešiću?
- I Inter shvaćamo krajnje ozbiljno, željni prolaza u završnicu.

Nogometaši unisono izjavljuju da se forma diže, da su sve uigraniji, bolji, jači?
- To je evidentno. Trener, mlad, stručan i ambiciozan, sustavno slaže „kockice“, ništa ne ide preko noći. Glavno da zna posao. Nemamo primjedbi ni na što.

Bilo bi ugodnije da donedavni izvršni predsjednik Zdravko Mamić nije osumnjičenik u sudskom procesu, koliki je to problem?
- Problem? Samo naoko. Ništa od svega toga! Zato što je pitanje vremena kad će se riješiti, u to sam uvjeren. Pustimo veliku galamu, svako zlo za neko dobro.

Ni pod razno ne misli da je dotični klub ikakav slučaj, dapače:
- Zar nismo odgojili, obučili i etablirali igrače koji su transferirani za vrtoglave iznose (nap. a: radi se o barem 200 milijuna eura), zar u A-reprezentaciji koja je neprestano u svjetskom i kontinentalnom vrhu svaki put nema desetak negdašnjih i sadašnjih Dinamovaca? Koliko hrvatskih firmi posluje uspješnije...?

Odlazi li ekstra talentirani Ćorić?
- Vidjet ćemo. Zasad ne.

Kakva je situacija sa Soudanijem?
- Identična. Redaju se ponude, s odlukom ćemo pričekati.

Machado je „na ledu“?
- Ne, zbog čega? On je tu, s ugovorom do idućega ljeta.

Kojeg prvotimca predsjednik osobito simpatizira?
- Poodavno sam rekao da je mali Šitum živo srebro. U nogometaškom smislu – otrov. Tako ga i zovem, Otrov! Nevjerojatno je kako se klasični ofenzivac snalazi na desnom boku. Divno je što je pronašao pravi izraz i što stasa u vedetu.

Ostali, onako, po generacijama?
- Europski junaci iz 1967. Škorić, Belin, Gračanin, Lamza, Zambata, pogotovo Ramljak. Pa fenomenalni prvaci iz 1982. Zajec, Vlak, Mlinarić, Deverić, Kranjčar, Cerin... Pa momci s kraja osamdesetih Šuker i Boban i Prosinečki. Za moga intermezza razvili su se Šimić, Marić, Šokota. Neposredno sam pratio kako nadiru Modrić i Eduardo, Vukojević i Mandžukić, Ćorluka i Lovren, Vrsaljko i Kramarić, Kovačić i Pjaca, Rog... Cijela garnitura kojom se toliko ponosimo.

Mirko Barišić disao je s njima, za njih. Njegova supruga Božica isto tako?
- Apsolutno. Ne mijenja se ništa.

Još da se promijeni bodovni zaostatak za društvom s Rujevice... Ako i neće, predsjednik će kao prvi među jednakima prvi čestitati boljemu. Drukčije ne zna, ne želi i ne može!