Ne, ne treba vjerovati ni u Babu Vangu, ni u Vidovitog Milana, ni u Ciganku „koja mu je gatala na travi“. Nema ni treće-sreće, ne pete-napete, ni desete-nesretne; iza svega uvijek stoji samo naporan rad ujedinjen s prirodnom nadarenošću i imperativnom profesionalnošću. Sve drugo spada u domenu pustih priča. Zna to i izbornik mlade reprezentacije koji ističe:
- Suparnici naoko jesu pogodniji nego u dva prethodna ciklusa, ali ništa nas neće zavarati pa se nećemo opustiti ni spontano ni namjerno!
Podsjećamo da je u ciklusu za EP 2015. s finalom osmorice lipnja 2015. u Češkoj naša momčad pod ravnanjem Nike Kovača startala sjajno, s pobjedama i u Ukrajini i u Švicarskoj. Kad je Niko namijenjen Vatrenima istim je stilom nastavio Nenad. Rezultat se zna: Hrvatska je bila prvak skupine koju su još sačinjavale izabrane vrste Latvije i Lihtenštajna, no morala je u play-off s doista snažnim Englezima od kojih se oba puta izgubilo 1:2 u posve ravnopravnim nadmetanjima.
Dvije godine potom protivnici su se zvali Švedska, Španjolska, Gruzija i San Marino. Dakle aktualni prvak iz Češke (Švedska) te nadasve propulzivni pobjednik iz dva prethodna turnusa, 2013. u Izraelu i 2011. u Danskoj (Španjolska). Usprkos tome naši su na vrhu bili do samog finiša, kad je – valja to podvući – sve pokvarila nekompletnost, s čak 22 startera-debitanta u tri posljednja susreta. Šteta. Šveđani su se zbog povećanja broja završnih sudionika na 12 izravno plasirali u Poljsku (EP je u drugom dijelu lipnja 2017.), Španjolcima je to uspjelo u vrlo neizvjesnom doigravanju s Austrijancima, 1:1 u St. Pöltenu, 0:0 u Albaceteu...
Bilo pa prošlo, okrećemo se ljetu 2019. u Italiji i San Marinu, igrat će se u Bologni, Reggio Emiliji, Ceseni, Udinama i Serravalleu. Od dvojice domaćina izlučnih napora pošteđeni su Talijani čiji partner, San Marino, participira baš u našoj skupini. S Češkom, Grčkom, Moldavijom i Bjelorusijom. Jasno da ta lista ne budi strahopoštovanje, međutim, pogled svisoka s pripadajućom nonšalancijom vjerojatno bi bio koban. U to prstom upire i sustavni Gračan:
- Češka je zemlja s dugom i poznatom nogometnom školom, neprestano napreduje, raste, mladi su solidna baza A-sastavu. Prema tome, nužan je potpuni respekt. Što se tiče Grčke, bezbroj puta je dokazano koliko može biti neugodna u svakom uzrastu. Uvažavanje zaslužuje i Bjelorusija i Moldavija; dovoljno je sjetiti se koliko su problema, i nama, u prethodnoj rundi stvarali Gruzijci, koji su iz slične kategorije.
Izbornik se ponosi avanziranjem mladih Croata u drugu jakosnu skupinu u konkurenciji 55 euro-takmaca:
- Sad smo četrnaesti. Iza Njemačke, Portugala, Engleske, Španjolske, Danske, Francuske, Švedske, Češke, Srbije, Slovačke, Izraela, Nizozemske i Austrije. Što znači da se natječemo sa samo jednim nositeljem, u konkretnom slučaju Češkom.
Već je objavljeno da startamo 31. kolovoza kod Moldavije. Do kraja 2017. ugošćujemo Bjelorusiju i Češku u dvostrukom programu početkom listopada, 8. studenoga slijedi još jedan domaći ispit, sa San Marinom, a četiri dana kasnije mora se kontrirati Grčkoj na njenom terenu. Zadnji nastup je kod San Marina 16. listopada 2018. Nadamo se da ćemo biti pobjednici skupine te da će nas mimoići play-off od 12. do 20. studenoga 2018. Na EP ide devet prvaka skupina plus domaća Italija, dva preostala aktera dat će „baraž“ četvorice naj-drugoplasiranih.
Nije suvišno napomenuti da će se četiri najuspješnije selekcije s tog Eura svrstati i među protagoniste Olimpijskih igara 2020. u Tokiju!
- Za ožujak planiramo dvije prijateljske utakmice, jednu svakako sa Slovenijom, drugu s Austrijom ili Mađarskom ili s nekom trećom zemljom. Bojim se da zbog kasnog svršetka prvoligaškog natjecanja i ranih priprema za novu sezonu neće biti šanse za još jednu provjeru u prvim danima lipnja. No jednom ćemo se okupiti pa igrati u rujnu – govori Gračan.
Za kraj smo ostavili listu kandidata. Smiju sudjelovati igrači rođeni 1. siječnja 1996. i mlađi. Što predmnijeva majstore godišta 1996. koji su bili i na EP-u U-17 u Slovačkoj 2013. pa iste godine na SP-u u Ujedinjenim Arapskim Emiratima: Duje Ćaleta-Car, Ivan Šunjić, Alen Halilović, Ivan Fiolić, Ante Roguljić, Karlo Lulić, Petar Bočkaj, možda i Robert Murić ako se napokon razmaše u tim svojim inozemstvima. Tu je zatim i „međugodište“ 1997. s Filipom Benkovićem, Antom Ćorićem, Nikolom Vlašićem, Bojanom Kneževićem, Kristijanom Jakićem, da li i Andrijom Balićem koji je nešto zapeo u Udinama te Franom Brodićem koji se bori u Clubu Bruggeu? Normalno da će u điru biti i momci rođeni 1998. koji su tako zavidno 2015. participirali na EP-u momčadi U-17 u Bugarskoj onda pak na SP-u u Čileu, to su: Adrian Šemper, Borna Sosa, Vinko Soldo, Branimir Kalaica, Nikola Moro, Luka Ivanušec, Josip Brekalo, Davor Lovren... Zašto ne i poneki iz tzv. dopunske selekcije poput Frana Karačića, Lorenca Šimića, Lovre Majera, Tome Bašića, od vratara Ive Grbića i Ivana Nevistića, pogotovo Josipa Posavca...
Ako smo nekoga nehotice preskočili, žao nam je. Glavno da ih ne preskoči Nenad Gračan, kome će i dalje najbliži suradnici biti Danijel Šarić i Hrvoje Sunara.
