Jedna liga, sto briga. Ustvrdimo li da se praši samo za dobrim konjem, je li to logična utjeha ili trulo samozavaravanje? Burno će navodno biti i danas, na maksimirskog srazu Dinama i Intera kojeg će antimamićevci koristiti za svoje poruke i poruge. Loše je što se taj sukob permanentno pretvara u rat. Čini se da nema šansi za pomirenje. Šteta...

Vječiti dinamovac Ante Pavlović, pouzdani i poštovani doajen hrvatskog nogometa koji je u više od 60 godina nesebične aktivnosti utisnuo duboki trag, zapravo cijelu brazdu napretka, nekom je zgodom javno podvukao: „Budimo ponosni ovakvim predsjednikom jer nitko kao Davor Šuker, ljubimac milijardi Zemljinih stanovnika, nije toliko pridonio našem najpopularnijem sportu!“

Uzalud. Regimenta likova u Šukermanu vidi remetilački faktor pa ne sustaje u vrijeđanju i rušenju. A da promijene naočale...?

Čudno je to s rušenjem. Odnosno „rušenjem“, što zapjenjenoj galeriji nikako nije jasno. Prije petnaestak dana netko je provalio da Davora nema ovdje i da bi ga – zato ili bogtepitaj zašto - trebalo maknuti. Ideja se trenutačno preinačila u zborno kokodakanje, medijski djelatnici utrkivali su se u blaćenju gazde Kuće nogometa, izmišljali felere, smišljali podvale. To je naime moderno, to apsurdno natjecanje u pljuvanju udalj. Ili pišanju kontra vjetra. Iz rukava su sipani nasljednici, također časni ljudi koji se zovu Branko Mikša, Duško Grabovac, Ante Vučemilović-Šimunović, Saša Pavličić-Bekić. Parada ni iz čega, ni zbog čega. Onda se Davor vratio, i balon probušio.

Urotnicima je savršeno legao taj penal kraj Bosuta, stoga šajbaju bez prestanka, iz svih oružja. Barem tako, jadni, rezoniraju, nesvjesni da im je glavni rekvizit praćka punjena ničim. Pojedinci, napose oni iz kalkulantskog političkog i zaslijepljenog navijačkog ešalona, osovili su se na zadnje noge i rigaju vatru. Histeriziraju. Doima se da bi najradije pucali, no u redeniku im jedino ćorci. Ionako pogađaju u prazno, još malo pa će u očaju naciljati sami sebe. Nije im bistro kako premijer može pričati da se politika neće miješati u sport, u skladu s izričitom zabranom Fife i Uefe. Desperadosi se i ne bi miješali, već sve određivali i svima diktirali. Po mogućnosti odmah.

A „odmah“ je datirano na utorak 7. ožujka 2017. Hvata li ih panika zbog saznanja kako neće proći ove noći...?

Umjesto bilo kakvog uvjeravanja dovoljno je nabrojiti činjenice:

- Davor Šuker je predsjednik Saveza od 5. srpnja 2012. godine kad je poslije 14 godina abdicirao Vlatko Marković prethodni put izabran 16. prosinca 2010. godine;
- U međuvremenu je Šuker jednoglasnim opredjeljenjem članova Skupštine HNS-a ishodio cjeloviti novi četverogodišnji mandat, bilo je to 14. travnja 2014. što znači da će u najkraćoj opciji trajati do proljeća 2018. godine;
- Sjednica Skupštine idućeg utorka je radna, a ne izborna i točka dnevnog reda „povjerenje predsjedniku“ ne postoji;
- Bilo bi drukčije da je izvanrednu sjednicu inicirao Izvršni odbor Saveza ili minimalno pola skupštinskog sastava tražeći prijevremene izbore, u toj soluciji aktualni šef morao bi u roku 30 dana odrediti datum te u roku 60 dana od primitka zahtjeva doista sazvati skupštinare, ali to se nije dogodilo i svaka rasprava je suvišna.

Naravno da oponenti bruje o nevaljaloj ili nikakvoj primjeni Zakona o sportu, da se iz petnih žila upinju odredbu o članovima Skupštine redefinirati tako da u odgovarajućem omjeru ne participiraju zastupnici 21 županijskog saveza, nego deputati klubova sukladno natjecateljskom razredu. I u vezi s tim iskazuju totalnu neupućenost. Nemaju pojma, ili se prave nevješti, da je Udruga klubova 1. HNL 17. srpnja 2014. ukinuta zbog nedostatka natpolovične većine – odbili su je Dinamo, Istra 1961, Rijeka, Lokomotiva i Osijek. Za nju bili tek Hajduk i Zadar s predsjednikom Renom Sinovčićem koji nije imao kome predsjedati, djelomično Split i Slaven Belupo, neopredijeljen Zagreb što je nebitno, osobito sada kad njega i Zadra nema, kad su u điru Inter i Cibalia.

Prema tome, pojednostavljena teza da će Skupština popunjena delegatima profesionalnih pogona biti bolja (?) ili u najmanju ruku različita ne drži vodu, iz priloženog se očituje kome bi pripao majoritet. Izrazito ojačan „parlamentarcima“ iz čak šest ZG-drugoligaša, šest od 12: Rudešom, Sesvetama, Dinamom II, Zagrebom, Hrvatskim dragovoljcem i Lučkom, tu je i susjeda Gorica. Da ne spominjemo raširenu klupsku bazu zagrebačkog, slavonskobrodskog i osječkog područja tradicionalno sklonu postojećoj poziciji, ne opoziciji.

Nije upitno da će Šuker vladati dokad želi. Isplatilo bi ga se zamoliti da ostane što duže!