Robert Mudražija (20), ovoljetna prinova Osijeka za koju su, valjda, samo sportski direktor Alen Petrović i trener Zoran Zekić pretpostavljali da može biti pojačanje (većina ostalih o njemu možda nije imala pojma, prepoznajući ga tek po specifičnom prezimenu), u hipu je postao važna karika Bijelo-plavih. Maratonac i znalac sa sredine igrališta, akter koji je nekidan u Eindhovenu prisililo pratnju iz PSV-a na prekršaj za kazneni udarac kojeg je kapetan Borna Barišić nemilosrdno pretvorio u pogodak i pobjedu, što je značajan kapital prije uzvratnog dvoboja u Gradskom vrtu koji odlučuje o prolazu u play-off Europske lige. Novinar zahvaljujući zakonitostima svoga posla zna da je Robert bio polaznik ugledne Dinamove škole u kojoj je netko brzopleto zaključio kako mu vrline ne premašuju mane stoga je preselio u Veslačku i izborio mjesto u prvoligaškom Zagrebu. Odatle je benevolentno pušten jer je gazda smatrao da iz gotovo svakog trećeligaškog igrača može stvoriti barem Filipa Krovinovića, nerijetko i Luku Modrića, Andresa Iniestu, Francka Riberyja, a ako se malo posreći i čak i Lionela Messija. Ispostavilo se na žalost da je koincidencija s trećom ligom jedino to da u nju za dvije stepenice ekspresno spusti svoj klub…
I tako je Mudražija 11 mjeseci proveo u FC Lieferingu, filteru za Red Bull Salzburg. Dok ga nisu potražili i odlifrali mudri Osječani.
Tema o preranim odlascima u inozemstvo za naš je nogomet paralelno stereotipna i bolna. Zato što niže brojne promašaje. Od poznatog slučaja Igora Jovičevića u Real Madridu do slične avanture Roberta Murića u Ajaxu. Igoru je put do velike karijere definitivno zakrčila teška ozljeda u utakmici mlade reprezentacije s Ukrajinom u Kijevu, Robert se nije nametnuo ni u Pescari. Rekordno rano je budućnost preko granice potražio 16-godišnji Marko Dabro iz Vinkovaca, nije išlo kod Fiorentine i eto ga ponovo u rodnom gradu, pogođenog nepotrebnim razočaranjem. Sreću na talijanskim igralištima i dalje pokušavaju naći Franjo Prce (Lazio pa Salernitana i Brescia), Martin Erlić (Parma pa Sassuolo), Silvio Anočić (Roma). Kad smo već kod novijih generacija, spomenimo nezavidan status Frana Brodića u Clubu Bruggeu te posudbe Royalu Antwerp i Roeselareu u kojem se također nije zadržao. Što reći o ekstra vedeti Alenu Haliloviću koja mir nije pronašla ni u Barceloni B, ni u Gijonu iako je bilo solidno, ni u Hamburgeru SV, ostaje li u Las Palmasu? Njegov vršnjak Karlo Lulić zarana je iz Osijeka preselio Sampdoriji, u međuvremenu svratio Bohemiansu u Prag pa preko Osijeka produžio Rudešu. Ante Roguljić gomba se po Austriji (RBS, Liefering, Admira Wacker, Wacker Innsbruck, skoknuo je i u Poljud). Dokle će stići slavni „Čileanci II“ Josip Brekalo (Wolfsburg, Stuttgart), Karlo Igor Majić i Davor Lovren (Fortuna Düsseldorf), Branimir Kalaica (Benfica B)? Suigrači Nikola Moro, Borna Sosa, Adrian Šemper, Luka Ivanušec, Vinko Soldo, Matko Babić naveliko igraju ili kandidiraju za prve sastave Dinama i Lokomotive…
Nikola Vlašić je zvijezda Hajduka, a jednako mlad i podjednako potentan Andrija Balić jedva pričuva Udinesea. Josip Maganjić se kao 17-godišnjak otputio u Firencu i Fiorentinu, s kakvim izgledima za promociju? Vjerojatno manjim negoli Lorenco Šimić koji je imao četiri više kad je došao u Sampdoriju.
Često se raspravljalo o zaustavljenim ino-uzletima mladića Gorana Vučevića, Darka Perića, Srebrenka Posavca, Darija Smoje, Zorana Bana, Filipa Ozobića, Ivana Javorčića, Josipa Tadića, Ante Vukušića, Zvonka Pamića, djelomično Ivana Lendrića i Marija Tičinovića. Dakako i osebujnog Marka Livaje koji je s punoljetnošću pristupio Interu pa selio Luganu, Ceseni, Atalanti, Rubinu Kazan, Empoliju, Las Palmasu, eto ga i u AEK-u. Gdje je kraj? Gdje je još jedan početak neslomljivog Mateja Delača koji je kao profesionalac Chelseaja ustupan Vitesseu, Českim Budejovicama, Vitoriji de Guimaraes, matičnom Inter Zaprešiću, Vojvodini, Sarajevu, Arles-Avignonu, ponovo Sarajevu, Mouscronu…? Svaka čast na „putujućoj“ kondiciji.
Drukčije, znači mnogo bolje, prolazili su Ivica Olić s napomenom da je na lansirnu rampu stao ipak u domovini, poslije neuspješne vanjske storije, zatim Jurica Vranješ i Marko Babić, svakako Domagoj Vida, usprkos svemu i Mario Pašalić, Josip Radošević, Stipe Perica, Jozo Šimunović, Duje Ćaleta-Car, na neki način i Ante Rebić. Osobito Mateo Kovačić i Tin Jedvaj. Apsolutno Ivan Perišić, danas najskuplji, premda iz Prve HNL nema niti jedne minute.
Sasvim je točno da iznimke potvrđuju pravilo!
