17. listopada 1990. godine zauvijek će ostati zapamćen u povijesti hrvatske nogometne reprezentacije. Tada su pod vodstvom izbornika Dražana Jerkovića u crveno-bijelim dresovima s danas diljem svijeta prepoznatljivim kvadratićima zaigrali Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović i Marko Mlinarić, te pričuve Tonči Gabrić, Gregor Židan i Mladen Mladenović, a s druge je strane stajala izabrana vrsta Sjedinjenih Američkih Država.
Pred približno 30.000 gledatelja, Aljoša Asanović postigao je premijerni pogodak Hrvatske u 29. minuti, dok je Ivan Cvjetković već u 33. minuti povisio prednost na 2:0. Reprezentacija SAD-a ublažila je poraz pogotkom Dayaka u 80. minuti, no ostala je zabilježena hrvatska pobjeda 2:1, koja je tako najavila početak bogate i uspješne budućnosti Vatrenih.
Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza tada je bio dr. Mladen Vedriš, glavni tajnik Duško Grabovac, a glasnogovornik Darko Tironi. Važne uloge u nimalo laganoj organizaciji utakmice i prikupljanju dozvola odigrali su tadašnji glavni tajnik Nogometnog saveza Jugoslavije Ante Pavlović, kao i tadašnji direktor reprezentacije Zorislav Srebrić, današnji viši savjetnik predsjednika HNS-a. U organizaciji utakmice još su značajan doprinos dali Rudolf Sabljak, Jure Klarić, Vinko Hotko, Ivan Opačak i mnogi drugi. Prvi stožer hrvatske reprezentacije činili su i treneri Kobešćak, Grnja i Lukarić, liječnik dr. Krmpotić te fizioterapeuti Vrcić i Donadić.
Dvoboj Hrvatske i SAD-a u društveno-političkim okolnostima svog vremena uvelike je nadmašio svoju nogometnu važnost, a utakmica je odigrana kao međudržavna. Borba za osamostaljenje Hrvatske očitovala se tog dana i na maksimirskom travnjaku, a ugled Sjedinjenih Američkih Država kao suparnika također je dao svoj doprinos važnosti utakmice. Ogled s SAD-om i pobjeda u prvom nastupu veliki su događaj na ponos hrvatskom nogometu.
