Ovo je lista formirana dijelom i tzv. odokativnom metodom. Po dojmu te procjeni koja osim egzaktnih rabi i paušalne detalje. Glede propisa u startu je važno podsjetiti da Pravilnik o nogometnim natjecanjima HNS-a u članku 51 određuje da na jednoj odnosno istoj utakmici pojedini prvoligaš može koristiti osmoricu stranaca. Smije ih u zapisniku s 18 kolona predviđenih za igrače biti i više, računaju se samo oni koji barem sekundu na igralištu borave službeno. S važnom naznakom da se strancem ne smatra onaj koji ima dvojno državljanstvo od kojih je jedno dakako hrvatsko kao i državljanin neke od zemalja članica Europske Unije i(li) drugih država Europskog ekonomskog prostora!
No dobro. Evo Top 10 naših udomaćenih gostiju:
1) El Arbi Hillel Soudani (30, Alžir)
Sjajni ofenzivac Dinama koji je u Zagrebu još od ljeta 2013. godine kad je stigao iz portugalske Vitorije Guimaraes. Specijaliziran za pogotke u najtežim i najvažnijim okršajima zbog čega je ishodio nadimak Mr. Derbi. U aktualnom prvenstvu nakon 19 kola vodeći je strijelac sa 11 pogodaka i tri asistencije u 14 nastupa. Uglavnom autor spektakularnih rješenja, permanentna napast, borac bez mane i straha. Omiljen i nadasve cijenjen. Lijepo je dok je tu.
2) Mario Gavranović (28, Švicarska)
Dopuštamo „umjetničku slobodu“ pa na popis stavljamo i Gavranovića koji se u Cometu vodi bez te kvačice, koji – stoji u biografskim crticama – posjeduje hrvatsku putovnicu, ali ipak je rođen u Luganu i oduvijek igra za švicarske selekcije od U-17 preko U-19 i U-21 za glavni team koji potvrđuje njegovu kandidaturu za SP u Rusiji. Super Mario je za Rijeku u jesenskoj dionici HNL igrao 16 puta, sedam puta zabio i četiri puta asistirao. U Europi ima brojke 10-6-1.
3) Said Ahmed Said (24, Gana/Italija)
Hajdukov nestaško kojeg je Joan Carrillo poslao na tribinu, da bi ga Željko Kopić brže-bolje vratio u svlačionicu i poslao na teren. Okretan, raznovrstan, hrabar. Izvrsne statistike: šest golova, pet neposrednih dodavanja. Čini se da je neumoran i u trku, i u svojeglavosti. Još mu spočitavaju kazneni udarac prokockan u uzvratnom mega-srazu s Evertonom, ne mareći za želju Ante Ercega da on bude izvođač kad je penal već izborio… Nitko nije savršen.
4) Daniel Olmo Carvajal (19, Španjolska)
Skraćeno ga zovu Dani, sve češće i produženo – Olmić. Zbog toga što je navodno izrazio želju za priključivanje Vatrenima; smatra, naime, da bi se lakše probio među njima nego među pripadnicima A-Furije. Prošao dio obuke u Espanyolu i Barceloni, u Maksimiru od 2014. Razmahao se ovih mjeseci, odličan i u polju i u zoni šuta stoga je po četiri puta i poentirao i namjestio suigračima, što je zavidan učinak za asa u stasanju. Vrijedan pozornosti!
5) Alexander Gorgon (29, Austrija)
Riječko pojačanje iz Beča. Simpatičan, kvalitetan, pouzdan. Voli Hrvatsku, valjda i zato što voli Hrvaticu. U HT Prvoj ligi skupio šest golova i tri asistencije, u kvalifikacijama za Ligu prvaka gol i ključno dodavanje, u Europskoj ligi dva gola i završni pas za mat. Pun ga je teren, bori se kao da mu o tome ovisi sve u životu, ide i po cijenu ozljede. Letvicu podiže visoko služeći za povod, primjer i uzor. Dokaz da u „grad koji teče“ pretežito ateriraju pravi dečki.
6) Franck Ohandza Zoa (26, Kamerun)
U Splitu opravdano popularni Frane Zolja. Tenk u Kopačkama. Svidio se već u Sesvetama, vrzmao Dinamom koji ga je otpisao sumnjajući na stanovitu mogućnost ozljeda. Stvarno ide poput tenka, katkad i u brišućem letu, lomi prepreke i sebe. Živa vatra. Detonator nužan za razbijanje učmalosti. Sprašio pet komada u prvenstvu, jednog u Europi. Svakako ga je bolje imati na vlastitoj negoli na kontra strani. Pogotovo ako je potpuno zdrav i spreman. Oran jest, uvijek.
7) Eros Grezda (23, Kosovo)
Malo je sustala Osijekova ino-eskadrila, ne blista baš Muzafer Ejupi, promjenljiv je Dmytro Lopa. Čini se da primat pripada Albancu iz Đakovice koji igra za Albaniju, ne za Kosovo. Hitronogi majstor kao ključ za otvaranje „zabunkeriranih“ brava. Jasno da se ni sam ne ustručava zapucati. Iskoristio četiri šanse u ovdašnjoj ligi, jednu u pohodu na europsku. Da, isplatilo ga se dovesti iz Lokomotive, i njega i suputnika Petra Bočkaja, momci daju svojevrsni ton.
8) Mirko Ivanovski (28, Makedonija)
Oblijeće i ubada donoseći Koprivničancima važne golove, bodove, samopouzdanje, samopoštovanje. Zasad je šest puta mrežu pogodio, jednom sve pripremio da to učini kolega. Mirkov učinak ne svodi se isključivo na područje pred vratima, dapače, znalačkim snimanjem situacije, prodiranjem i pozicioniranjem stvara višak svojoj momčadi, paniku protivničkoj. A kad iskrsne prilika pa zamahne… uprava se već ljubi. Napadač od formata.
9) Komnen Andrić (22, Srbija)
Pronalazak poznate zaprešićke skautske službe koju sačinjava jedna persona, direktor. Trener nema ništa protiv, naprotiv. Kad se netko od prilično etabliranih nogometaša transferira, odnekud iskrsne svježe lice. I bljesne. Andrić, div sa Sandžaka, čvrst je i u startu i na lopti, ne odustaje ni u naoko izgubljenoj poziciji. Četiri je pogotka polučio ni ne trepnuvši, nije bez učinka ni u namještanju. A još se valjda privikava. Kakav li će tek biti na proljeće!
10) Joao Rodrigo Pereira Escoval (20, Portugal)
U Puli se pojavo zadnjeg dana kolovoza, stoper iz kadra Benfice u razmjeni za desnog bočnog kojemu je ime Mato a prezime Miloš. Nije Joao znao da će ugođaju u novom klubu uskoro najbolje pristajati povik „Jao“! Dobro je dok se ima što pojesti, ima u „Boccaporti“ kod Medulina, zahvaljujući dobrom gazdi. U međuvremenu Escoval igra standardno, bori se, pomaže. Zaista ima smisla. Istrijani poštuju taj iskreni, nesebični pristup. No, što nosi sutra…?
