Kako bi rekao najistaknutiji funkcionar koprivničkog prvoligaša Robert Markulin, za njih je peto mjesto zapravo optimalno – iza velike četvorke Dinama, Hajduka, Rijeke i Osijeka, u gornjem domu odakle se može skoknuti i u konkurenciju za međunarodni kup; glavno da je dno daleko, da se čuva vlastita stabilnost.

Ona je s Tomislavom Ivkovićem dobila dodatnu dimenziju!
- Zadovoljan sam. Ovdje sam od 14. kola i bilanca je solidna.

Prvih 13 utakmica na čelu struke bio je Željko Kopić i uzeo isto toliko bodova. Ivković je u jednoj manje dohvatio čak pet više, 18, i mirno ravna podravskim ambicijama u natjecanju koje nije jednostavno.
- Srećom, nema nedodirljivih, ni na jednom terenu nitko nije apsolutni favorit ni apsolutni autsajder. Smanjio se kvalitativni razmak te izgubio nepotrebni strah. Zbog toga nikome nije zabranjeno bljesnuti ni iznenaditi. Što je odlično.

Iznenađuju tri liderova poraza poslije poduže stanke. Gubi li se šampionski korak Plavih ili će bez pretjerane panike naslov ipak aterirati u Maksimir?
- Nisam posebno vješt prognozer, stoga ne bih ništa predviđao, najavljivao. Osim onoga što se očituje samo po sebi: Dinamo je i dalje šest koraka razlike od najbližega do sebe, što nije malo.

Pogotovo u kontekstu objektivne vrijednosti i raznovrsnosti?
- Svakako. Činjenica što su ti momci pokleknuli na tri od pet ispita govori da je to – nogomet. Nepredvidiv jer šansu pruža svima. Takav učinak vrlo je koristan za ligu. Potiče druge, i one kojima se čini da je štošta nemoguće. A nije, zašto bi bilo.

Lokomotiva, u kojoj je šef stožera bio i Ivković, napokon je u gradskom derbiju odnijela sve što je bilo na raspolaganju?
- Nije ta pobjeda nikakva senzacija. Na Lokosima je bio red već po zakonu velikih brojeva; niti jedna serija ne traje vječno. Ne veli se uzalud kako tradicije postoje da bi se rušile.

Da nije u Belupu vjerojatno bi i Tomo ovih dana bio kandidat za trenera Modrih?
- Ne bih. Ja sam rekao svoje.

Da ga u toj ulozi neće biti u tom klubu?
- Da.

Kako tumači angažman Nikole Jurčevića?
- No comment.

Hajduk je pun motiva, misli da je u nastavku trke sve izvjesno?
- Ja u vezi s tim ne mislim ništa. Pitajte Kopića. Okrenut sam samo svojoj momčadi.

Je li mu nedavnih 1:0 kod Majstora s mora najdraži rezultat otkad se bavi dotičnim poslom?
- Meni su sve pobjede mojega sastava jednako drage.

Kako mu se čini probuđena Rijeka, aktualni prvak i osvajač nacionalnog kupa?
- Usprkos značajnim odlascima na Rujevici je i dalje puno provjerenih prvotimaca, koji su od prošlog ljeta igrali zajedno, stjecali rutinu i moć. Ukratko, nisu „od jučer“ i njihov učinak ne čudi.

Popis dominantnih zatvara Osijek?
- Tamo je slično. U svakom smislu sređena sredina u kojoj je ugodno boraviti i stvarati. Uglavnom sve teče po planu, makar nitko nije imun ni na podbačaje.

Što ga osobito veseli u vlastitoj svlačionici i situaciji?
- Ozbiljnost i odgovornost igračkog i svakog drugog pogona. Profesionalni odnos prema svima, i prema svemu.

Za pretpostaviti je da ne bi škodilo pokoje pojačanje?
- Smijali smo se Ottu Bariću kad je naglašavao da mu fale „još dva igrača“. Tako je uvijek, bez obzira na ime kluba. Meni nedostaju također: da su mi barem još dvojica…!

Bitno je da je team izbalansiran, da se ne zadovoljava sitnicama, da u svakoj prilici ide maksimalno.
- Za nešto više trebalo bi više klasnih. Nadam se da će ih i biti.

Dokad on ima ugovor?
- Dogovorili smo suradnju do svršetka ovog prvenstva. Budu li me htjeli, nastavljamo.

Tada je podsjetio na sintagmu koja oslikava trenerski život:
- Kofer je stalno spreman za polazak u bilo kojem smjeru!

Ligu je već pohvalio. Valjda unisono poručuje da je infrastruktura problem br. 1?
- Bez dvojbe. Koliko su igrališta trula vidi se ovih tjedana, kad se utakmice odgađaju masovno.

Od nove sezone bit će na ljepšem glasu, čim se realizira akcija pomoći HNS-a?
- Trebala bi biti. Investicija u travnjake je nužnost, tu nam je radno mjesto.

Hoće li nešto dodati?
- Jedino ovo: ako bez odjeka prođe svježa Opatijska inicijativa za spas hrvatskoga sporta, on će propasti. Konačno i definitivno. Država mora shvatiti da, naprimjer, nogomet nije nikakav hir. I da će ta grana, za opću promociju super značajna, uskoro „pod ključ“ izostane li spasonosna intervencija. U protivnom ćemo za dvije godine svi biti totalni amateri. Ovako se nema ni za što. Žalosno je da roditelji za svoje klince mjesečno moraju plaćati članarinu od 300-400-500 kuna. Inače ne bi imali gdje trenirati. Pa tako nije bilo nikad!

Tješimo se sjajnom reprezentacijom, opetovanim sudionikom SP-a. Pogled na Rusiju?
- Smijemo biti optimisti, nipošto neumjereni. Na tom festivalu neće biti loših suparnika, analogno tome ni laganih zadataka. Diljem planeta odavno su mnogi ovladali tehnikom i taktikom, trkom pogotovo.

Tomislav Ivković, strateg i gentleman u trenirci, istaknuo je i ovo:
- Smeta mi tolika vika na suce i suđenje. S tom branšom oduvijek sam korektan. Zato što ne tražim alibije. Griješi svatko, važno je da to nije planski, da ti se ne daje i ne oduzima namjerno. Ja sam bio golman i znam kako je griješiti, promašiš kad to najmanje očekuješ. Zezne te sitnica. Čovjek nije stroj.

Za kraj – petak u Puli?
- Najteža utakmica prvenstva. Istru 1961 smatramo više nego nezgodnom i opasnom, što je nekidan demonstrirala i u Splitu. Drukčiji pristup odveo bi nas u poraz prije kretanja lopte s centra!