Nikad nije bilo dvojbeno da je Prva HNL tvornica reprezentativaca. Promatra li se porijeklo aktualnih nositelja nacionalnoga dresa, ona je to pogotovo. Uostalom, evo dvostruke liste nogometaša s brojem utakmica za hrvatske sredine u kojima su stasali.
A-MOMČAD
Danijel Subašić – Zadar 81, Hajduk 95
Lovre Kalinić – Hajduk 102, Junak Sinj 4, Novalja 23, Karlovac 11
Dominik Livaković – Zagreb 104, Dinamo 34
Vedran Ćorluka – Dinamo 61, Inter Zaprešić 27
Domagoj Vida – Osijek 90, Dinamo 44
Ivan Strinić – Hrvatski dragovoljac 22, Hajduk 51
Dejan Lovren – Dinamo 37, Inter Zaprešić 50
Šime Vrsaljko – Dinamo 73, Lokomotiva 17
Josip Pivarić – Dinamo 168, Lokomotiva 78
Tin Jedvaj – Dinamo 13
Matej Mitrović – Cibalia 40, Rijeka 77
Marin Leovac – Rijeka 47, omladinsku školu završio u bečkoj Austriji
Zoran Nižić – Zmaj Makarska 30, Hajduk 95
Luka Modrić – Dinamo 94, Inter Zaprešić 18
Ivan Rakitić – bez kluba i nastupa
Mateo Kovačić – Dinamo 43
Milan Badelj – Dinamo 113, Lokomotiva 28
Marcelo Brozović – Hrvatski dragovoljac 22, Lokomotiva 33, Dinamo 64
Marko Rog – Varaždin 30, Split 40, Dinamo 40
Mario Pašalić – Hajduk 32
Filip Bradarić – Hajduk 38, Primorac Stobreč 55, Rijeka 96
Mario Mandžukić – Marsonia 23, Zagreb 51, Dinamo 81
Ivan Perišić – član Hajdukove škole od 2000. do 2006. godine
Nikola Kalinić – Hajduk 59, Istra 12, Šibenik 8
Andrej Kramarić – Dinamo 42, Lokomotiva 44, Rijeka 42
Marko Pjaca – Lokomotiva 49, Dinamo 61
Duje Čop – Hajduk 39, Split 29, Dinamo 67
Ante Rebić – Split 54
Ivan Santini – Inter Zaprešić 4, Zadar 64
S napomenom da je Rakitić, rođen u Švicarskoj i nogometno obrazovan u Baselu, ipak za Hrvatsku „do 21“, formacijski i logički prvu do najprominentnije, igrao 4 puta pa zato ni on nije „repa bez domaćeg korijena“. Specifičan je Perišićev slučaj: u domovini ne bilježi nijednu utakmicu za klupske seniore, no Ivan je skupio ukupno 17 utakmica za državne uzraste U-17, U-19 i U-21 što znači da je na vrijeme prepoznat njegov ogromni potencijal.
Izbornik Zlatko Dalić poglavito je izdanak hrvatskog nogometa budući da je vrlo zapaženo nosio dres Hajduka (37 puta), Cibalije (12) i Varteksa (155) te kao trener uspješno vodio Varteks, Rijeku i Slaven Belupo.
MOMČAD U-21
Josip Posavec – Inter Zaprešić 25
Adrian Šemper – Dinamo 7, Lokomotiva 39
Karlo Letica – Hajduk 12, Rudeš 18
Filip Uremović – Cibalia 2, Dinamo II 18
Borna Sosa – Dinamo 19
Filip Benković – Dinamo 50
Duje Ćaleta Car – Šibenik 17
Ivan Šunjić – Dinamo 1, Lokomotiva 51
Josip Brekalo – Dinamo 8
Nikola Vlašić – Hajduk 86
Marin Jakolić – Šibenik 9
Alen Halilović – Dinamo 44
Ante Ćorić – Dinamo 58
Petar Mamić – Dinamo 1, Lokomotiva 9, Inter Zaprešić 11
Luka Ivanušec –Lokomotiva 54
Lorenco Šimić – Hajduk 22
Nikola Moro – Dinamo 27
Ivan Fiolić – Dinamo 16, Lokomotiva 31
Toma Bašić – Hajduk 23, Rudeš 25
Lovro Majer – Lokomotiva 36
Andrija Balić - Hajduk 32
Ante Roguljić – Adriatic Split 12, Hajduk 19
Vođa selekcije Nenad Gračan bio je prvotimac Rijeke (146) i Hajduka (25), a s klupe je ravnao Rijekom (četiri mandata!), Hajdukom, Osijekom, Kamen Ingradom, Dinamom, Pomorcem iz Kostrene, Istrom i Croatijom iz Sesveta. Prema tome, jedino su „trener svih trenera“ Miroslav Blažević i on bili šefovi u velikom kvartetu našeg nogometa.
Ako je poneka brojka u ovoj retrospektivi za nijansu i promašena, jer izvori se malo razilaze, konstanta je nedirnuta i glasi: hrvatski internacionalci istinski su plod hrvatske nogometne škole i dokazane struke. Poradi čega je deplasirano silno omalovažavanje HT Prve lige i podupirajućih razreda, spletkarenje koje nerijetko završava podmetanjem onih koji u svemu vide isključivo crnilo. Ili su toliko zaslijepljeni klubaštvom da ne vide dalje od nosa – i stoga što to ne žele. Njihov problem.
S obzirom na ograničenu bazu i limitirane materijalne mogućnosti, zbog kojih osobito zaostajemo s infrastrukturom, učinci su u najmanju ruku vrlo dobri. Produkcija pouzdanih aktera i zavidnih rezultata premašuje objektivna očekivanja. Tome dakako pridonosi sklonost najpopularnijem sportu, urođeni smisao preinačen i svrsishodnost i uspješnost. Sretni smo što talenti neprestano nadiru. Ukoliko gdjekoja generacija/reprezentacija i podbaci, ništa tragično, glavno je da izrone pojedinci, igrači s osobinama neupitnih nogometaša. Naravno da je razlika između ta dva izraza evidentna – igrači su svi koji igraju, ali pravog nogometa nema bez klasnih nogometaša.
U garnituri koja se sprema za SP 2018. u Rusiji na kojem kani podsjetiti na Brončane iz 1998. u Francuskoj odnosno koja nastoji izboriti EP 2019. u Italiji i San Marinu, takvih je mnogo. Takvi su zapravo svi. Skup majstora vrijednih uvažavanja i – nadanja.
Ulaz optimizmu nipošto nije zabranjen!
