Dakako da je elokventni Hodak, koji svuda putuje otvorenim očima, izvrstan informator o nogometnim prilikama u tom dijelu kugle zemaljske. U kojemu ne manjka ni drugih naših, malobrojnih, ali ipak.
- Upravo sam u Japanu, sa selekcijom U-17 na velikom turniru. Moja glavna momčad trenutačno nema aktivnosti, sve je usmjereno Azijskom prvenstvu U-19 idućeg listopada u Indoneziji.

Bojan je rođen 1971. U Zagrebu. Bio je defenzivac Trnja, Vrapča, Ponikvi i Hrvatskog dragovoljca, sudjelovao i u Prvoj B-ligi.
- Moja azijska pustolovina počela je 1997. Tada me Goran Paulić, suigrač iz Gajnica, pozvao u svoj singapurski klub kojemu je trebao stoper. U međuvremenu sam otišao u Hong Kong. Potom radio u nekoliko sastava Kambodže i Kine, poglavito Malezije.

Nogometaški se okušao u Balestier Centralu, Jurongu, HK Rangersima. Trenerski u UPB-My Teamu, Phnom Penh Crownu, Shandong Lunengu, Kelantanu, Johoru Darul Ta'zimu i Penangu, jednom je osvojio prvenstvo Kambodže, u Maleziji pak ima dva šampionska naslova, probio se do četvrtzavršnice Azijske lige prvaka, podrazumijevaju se državni, ligaški i humanitarni kupovi (u Maleziji ukupno šest), finale kineskoga i kambodžanskog Predsjedničkog kupa. Plus opće uvažavanje koje podrazumijeva članstvo u raznim ocjenjivačkim sudovima te neizostavni tv-komentari glede kojih veli:
- Najčešće su posrijedi utakmice engleske Premier lige, u Kuala Lumpuru i cijeloj zemlji najintrigantnije. Analiziram i reprezentativne završnice, svakako ću tretirati i SP iz Rusije.

Zanimljivo je da se u ulozi asistenta Rajku Magiću pojavio u Shandong Lunengu, nekoliko mjeseci nakon što je Branko Ivanković u Jinan donio titulu kineskog prvaka kad su mu pomagali upravo Magić, stručnjak za vratare Fahrija Dautbegović i fizioterapeut Sandro Juričić koji je još na toj adresi.
- Meni je dobro, ne mogu se potužiti – nastavlja Hodak. – Bilo je uspjeha iako sam često letio za Zagreb, polagati ispite na Akademiji nogometa HNS-a, sigurno će ih i biti. Znači da imam nešto talenta, ili sam sretan koliko sam težak! Kako je ono rekao Napoleon Bonaparte: „Draži mi je sretan nego dobar general!“

A nije lako na tim meridijanima:
- Izgubiš li dvije-tri utakmice zaredom, loše ti se piše. Stoga su uspjeh već sve te moje ovdašnje sezone.

Nije zaboravljao poznanike iz staroga kraja:
- Sa mnom je u Kelantanu bio Miro Petrić, u Johor sam poveo Rajka Magića, Nenada Baćinu, Antonija Šišića, Ervina Bobana i frenda Gorana Paulića.

Malezija cijeni pa i voli Hrvate?
- Posljednjih godina ovdje su radili i Marijo Tot, Tomislav Steinbrückner, Ranko Buketa, Drago Mamić, Vjeran Simunić, Ivica Vranješ. Hrvatskim stručnjacima vrata su uvijek otvorena. Premda se za dobivanje posla mora poklopiti dosta stvari. Sad je Ervin Boban kod Johorovih juniora, a Nenad Baćina je moj asistent u repki U-19.

Ima li igrača?
- Više ne, otkako je Marko Šimić preselio u Indoneziju, ne znam što je s Mateom Roskanom, ni gdje je završio Igor Čerina. Prije više ili manje vremena bili su Boško Balaban, Ivan Babić, Karlo Primorac, Lek Kćira, Goran Perak, prethodno i Ivica Kulešević, Ronald Grnja, Igor Tolić, Marin Mikac, Mijo Dadić, Ivan Jerković, Vedran Kukoč, Mario Mijatović, Slaven Bukal, Matej Bogdanović… Ja sam u posjet zvao našu mladu reprezentaciju dok su je vodili Dražen Ladić i Zlatko Dalić, Zagrebove klince uključujući Milana Badelja s trenerima Borom Perkovićem i Branom Ujevićem, također i Hajdukovce U-12.

Bojan je ponosan zbog avanziranja vlastitih učenika:
- Dvanaest godina malezijskih omladinaca nije bilo na prvenstvu Azije, jedanaest u finalom dijelu prvenstva Jugoistočne Azije. Barem imam mir do kraja ove godine…

Ima i obitelj:
- Supruga Junie je kineskog porijekla. Nastojim sinčića Luku što detaljnije uputiti na hrvatski jezik; sve razumije, no s konverzacijom ide teže, nema s kim usavršavati kad mene nema doma. Nema naših.

Obitelj svakog ljeta svrati u Zagreb i na Jadran, dostatno da se otac napuni novim poticajima.
- U Kuala Lumpuru je sjedište azijske nogometne federacije, to je pandan Ženevi/Nyonu u Europi. Ne slučajno, treba pomiriti dosta suprotnosti na trasi od Dalekog do Bliskog Istoka. Od Japana do Saudijske Arabije je deset sati leta, Malezija je na pola puta, neutralna i stoga zahvalna destinacija.

I Hodak je participirao u uredima konfederacije, spoznao koliko je ugledan hrvatski nogomet, popularni njegovi bivši i aktualni protagonisti:
- Dovoljno je spomenuti Davora Šukera i Luku Modrića da te svi gledaju puni impresioniranosti. Oni su bili i ostaju pojam za sve, i za sva vremena.

I još jedan:
- Kad sam nekom zgodom priopćio da znam Branka Ivankovića nazočni su ustali i s kombinacijom strahopoštovanja i iskrenog divljenja u „stavu mirno“ popratili nastavak razgovora. Shvatio sam da ga smatraju božanstvom!

Doznajemo ekskluzivu:
- Branko je u Aziji autor senzacije: prvak u dvije zemlje. Jednom u Kini, za koji dan će po drugi put u Iranu. Moj znanac, Portugalac upućen u sve, tvrdi da će nakon Mondiala ponovo postati iranski izbornik umjesto njegovog zemljaka Carlosa Queiroza. Poznato je da je Ivanković odveo nacionalnu momčad na World Cup 2006. u Njemačku, po svaku cijenu žele ga i u akciji Katar 2022. Upitno je samo kako će se postaviti Persepolis s kojim je nedavno produžio ugovor. Za pretpostaviti je da će prevladati viši interes.

Pohvale zaslužuje i Dragan Talajić:
- Dubokih korijena u ovim krugovima. Stvarao čuda u Arabiji i Jordanu, dopao se u Bahreinu, Kuvajtu, Tajlandu, eto ga u kineskoj Super ligi, u Henan Jianyeu. Zasluženo. Da ga se apostrofira u Hrvatskoj, galerija bi graknula „Tko je taj…!?“, nevjerojatno.

Kako financijski prolaze igrači u Maleziji i okolici?
- Kod nas je mjesečna plaća otprilike 10 tisuća dolara. Prošla su vremena kad je Pablo Aimar, kojeg sam otpustio iz Johora, inkasirao 200 tisuća premda nije mogao potrčati. U Singapuru je 5-6 tisuća dolara, u Vijetnamu je bila jako solidna ali pala na 5 do 10 tisuća, mislim da je najbolje u Tajlandu, tamo se najbolje i igra.

Kakvo je suđenje?
- Skromno. Nije ni za usporedbu s Europom. Prednjače Uzbekistanci i pokoji Japanac. Kinezi podbacuju, Korejci ne toliko.

Uvjeti života?
- OK, čim se privikneš. Kuala Lumpur nikad nema manje od 30 stupnjeva Celzijusovih, dan traje od 07.00 do 19.00. I nije baš idilično kad navale monsunske kiše.

Toliko Bojan Hodak. Uporan i uspješan sportski strateg, čovjek bez granica koji se ne plaši izazova. Ne dvojeći da će ga na aerodromu po povratku sa službenog puta u Japanu dočekati supruga Kineskinja koja nije požalila što se udala za Hrvata, i Luka u dresu Vatrenih!