U ovo vrijeme prije 28 godina A-reprezentacija tadašnje države naveliko se spremala za SP u Italiji. Na konačnoj Listi 22 bila su čak devetorica Hrvata – Tomislav Ivković, Zoran Vulić, Davor Jozić, Robert Jarni, Andrej Panadić, Robert Prosinečki, Davor Šuker, Alen Bokšić i kapetan Zlatko Vujović, svakako bi bio i Zvonimir Boban da ga beogradska centrala nije kaznila za „ono“ koljeno u kacigu milicionaru na maksimirskom travnjaku uoči neodigrane utakmice Dinama i Crvene zvezde povijesnog 13. svibnja 1990. No deseti je bio Srečko Katanec, naš Međimurec, makar se predstavljao Slovencem pa samo malo promijenio kvačicu u imenu… Podrazumijevaju se i geni izbornika Ivice Osima, koji je ovom novinaru za SN ispalio definiciju citiranu desetljećima: „I ja sam neki Hrvat, porijeklom iz Poljske“.
- Jugoslavija je zamalo otišla u polufinale, ispala na jedanaesterce od Argentine. Nadam se da će Hrvatska u Rusiji ponoviti kolosalan uspjeh iz Francuske 1998. Bolje je da se s Argentinom nađe u skupini, nego kasnije, u razigravanju.

Zlatko o svim nogometnim temama govori brzo i lako. Očito vlada tematikom i problematikom. Dakako da je u fokusu utakmica dana, tjedna, mjeseca. A i godine kad je posrijedi domaće prvenstvo: nedjeljni derbi Hajduka i Dinama koji bi Splićane mogao dovesti na tek dva boda zaostatka za renomiranim takmacom, čime bi se utrka stvarno zakomplicirala.
- Slušam priče kako je Dinamo loš, s čak četiri poraza u deset ligaških susreta aktualne polusezone, ali kakav je onda Hajduk ako zaostaje pet bodova…?

Vujović odmah stvari postavlja na pravo mjesto:
- Što se tiče derbija svih derbija, Hajdukova šansa je ogromna. Međutim, pitat će se i Dinamo!

U prethodna tri sraza partneri su po jednom dobili (Plavi 3:1, Bijeli 1:0) te remizirali (2:2). Prema tome, u Poljudu se kuje toliko toga.
- Bitan je i raspored. Prevladava uvjerenje da su Zagrepčani u prednosti jer osim Hajduku i Slavenu Belupu idu dvaput u Kranjčevićevu, Lokomotivi i Rudešu, ugošćuju pak Rijeku i Inter. Sa Splićanima je slično – moraju Belupu, Rudešu, Istri 1961 i Rijeci, domaćini su Dinamu i Osijeku. Nema sumnje da im je velika forca što glavnog konkurenta primaju pred vlastitim navijačima.

Zlatko vjeruje da se poredak može rasplesti sasvim na kraju, u 36. kolu 19. svibnja:
- Zašto ne. Činjenica je da Dinamovci nisu u top-izdanju. I da Hajdukovci lete.

Čega se on sjeća iz derbija svoje generacije?
- Silan rivalitet. Ne i animozitet. To da smo se pripremali - ja pogotovo – barem cijeli mjesec. Svjesni važnosti, odjeka, nerijetko i transa. Bili su to mega-mečevi. Što raspravljati o momcima s kontra strane, o Velimiru Zajecu i Marku Mlinariću, da spomenem jedino njih, tko ne bi uživao u nadmetanju s takvim asovima.

U tom času izvukao je tipičnu podmarjansku rečenicu:
- Sićam se da je u Zagreb dolazija skoro cili Split!

Hvali nadasve korektan štimung na terenu, istinsko uvažavanje, ponavlja:
- Bile su to sportske borbe, ne i rat.

Veli da je Dinamo uvijek Dinamo:
- Naizmjence smo dobivali i gubili. Jedva čekali uzvrat. Sve je bilo tako fer i lijepo da je nezaboravno.

Kako procjenjuje današnji kadar?
- Nema dvojbe da je u plavom najbolji El Soudani. Ekstra klasa oko koje se sve vrti. Osobno ne razumijem zašto je „nestao“ Ante Ćorić, strašan talent koji bi žurno isplivao zaigra li u kontinuitetu. Puno znači Arijan Ademi. Ukratko – dobro komponirana cjelina koja, eto, zna i podbaciti. Kod Splićana prednjači ovaj Mađar, dečko na posudbi Adam Gyurcso, bojim se da neće biti novca za isplatu odšteta i da će na ljeto otići. U natjecateljsku formu vraća se njegov zemljak Marko Futacs. Adut od formata je i Karlo Letica pred mrežom.

Uloga i značenje Torcide?
- Nosi. Daje ti krila. O drugim aspektima ne bih, nisam pozvan – pozvana je uprava. Iako nema sumnje da je u pravu kad inzistira na poštenju i ravnopravnim uvjetima, elementima koji su katkad bili protiv Majstora s mora.

Zlatko osjeća da je psihološka prednost Bilih moguće „napipati rukom“ budući da se Dinamo mora vaditi, ukazuje i na drugi element:
- U Splitu su Modri redovito jaki i baš opasni, čini se da ih motivira i ambijent i atmosfera. Prema tome, postoje svi preduvjeti za spektakl. Neka se sve riješi isključivo na travnjaku, u 90 minuta o kojima će se pričati. Na sceni su dva usamljena velikana hrvatskog nogometa, s obzirom na to da Rijeka lagano tone otkad je malo presušilo s financijama. Osijek bljesne pa se ugasi.

Dinamo i Hajduk u arenu će i 23. svibnja u Vinkovcima, u finalu nacionalnog kupa?
- U njihovim dvobojima uglavnom presuđuje trenutačna inspiracija, slavi onaj koji je toga dana raspoloženiji.

Veseli ga kvalitativni pomak oduvijek i zauvijek njegovih:
- Vrijeme je za trofej!

Slaže se da Poljud više ne smije dovoditi „poluproizvode“:
- Klub je previše bitan i karizmatičan da bi se zadovoljavao prinovama koje nisu pojačanja, tu eru valja napokon prekinuti.

On trenutačno nije ni u kakvoj funkciji, osim navijačkoj:
- Bio sam asistent Goranu Vučeviću, Anti Miši i Marijanu Pušniku. Ja nisam trener s licencom s Akademije, moja licenca je s igrališta, računajući i 70 nastupa s 25 pogodaka za reprezentaciju. Učio sam od Pere Nadoveze, Biće Mladinića, Tomislava Ivića, Ivice Osima, od super stručnjaka. Ne zanima me posao u koji se petlja svaki predsjednik, smjenjujući poslije dva poraza umjesto da bude strpljiv dva mjeseca. Gdje uopće možeš biti šef struke koji uživa nepodijeljenu podršku i mir, koji nije stalno pred izlaznim vratima? Kao pomoćnik bez problema trčao sam zajedno s profesionalcima. Jednom od njih, Nikoli Kaliniću, neprestano ukazivao na famozni voljni aspekt, poslušao je i bljesnuo, posebno u Fiorentini. On ima sve, i nadarenost i fizičke kapaciteta, lukavost i drskost. Nedostajala je glad, taj golgeterski egoizam; više ne.

Zlatka Vujovića su Francuzi po realizatorskoj nemilosrdnosti uspoređivali s Jeanom-Pierreom Papinom. Još je poput mladića. Premda vrijeme prolazi – zar će u kolovozu uistinu navršiti šezdesetu…