Za protekle dvije godine i dva mjeseca u ovoj rubrici objavljeno je više od 550 priloga. Ako se autor dobro sjeća, dvaput je gostovao Martin Novoselac, glavni instruktor HNS-a i ravnatelj mladih selekcija s 25-godišnjim stažom, otac i majka naraštajima neupitnih i potencijalnih asova. I danas se nadvila dvojba – ima li smisla potražiti ga opet? Dvojba posve nepotrebna jer ne bi bilo nelogično da je nastupio i 20 puta! Glede aktualne teme i stoga što je postava mladih „do 21“ upravo pod njegovim vodstvom 2004. igrala na završnici kontinentalnog prvenstva u Njemačkoj, drugog na koje se probila otkad je Hrvatska samostalna, prvo je bilo 2000. u Slovačkoj s izbornikom Ivom Šuškom.
- Očekujem da će momci Nenada Gračana uistinu slaviti na stadionu Alda Drosine pa praktički i teoretski obaviti posao iako je 15. listopada na rasporedu posljednjih 90 minuta sa San Marinu u Serravalleu – govori Novoselac te odmah podvlači: - Nisam ni za kakav pogled svisoka na goste iz Atene. Ne zaboravimo da Grci iz osam dosadašnjih kola imaju tri boda više, da su primili samo tri gola.
To ilustrira snagu te, pogotovo, izvrsnu organiziranost sastava koji je valjda skloniji radničko-ratničkom negoli tehničko-umjetničkom nogometu?
- A ne, ne bih ja to tako – otelo se bivšem internacionalcu koji je tri sezone nosio dres uglednog Olympiakosa iz Pireja i pamti štošta o grčkim predstavnicima. – Ne krasi ih jedino uobičajena trka plus borbenost, izvrsni su i taktički, podrazumijeva se da vješto barataju loptom. Radi toga nam status favorita nije zagarantiran. Nipošto status prevelikog favorita, u što smo skloni povjerovati.
Martin je previše objektivan i oprezan da bi se zaletavao, makar ne sumnja tko je u prednosti:
- Naši su stvarno odlični. Koristit će i pogodnost domaćeg terena/ambijenta. Dragocjen faktor je iskustvo, puno znači što će na sceni biti oni koji su uglavnom standardni u klubovima. Neupitne su vrline Duje Ćalete-Cara, Filipa Benkovića, Nikole Vlašića, Filipa Uremovića, Borne Sose, Josipa Brekala, Josipa Posavca, Ivana Šunjića, kapetana Alena Halilovića. I svih drugih. Uzdam se i u nevjerojatan motiv. Neće škoditi ni doza sportske sreće.
Biti među 12 najboljih u Europi dodatno inspirira?
- Svakako. Bio bi to svojevrsni nastavak ovogodišnjeg niza Vatrenih, drugoplasiranih sa SP-a. Potvrda vitalnosti hrvatskog sporta br. 1 tako bitna za cjelokupni proces pronalaska, odgoja i stasanja novih talenata. Da, ja vjerujem da ćemo iskoristiti meč-loptu, mi to možemo, mi to zaslužujemo.
Kroz njegove ruke prošli su – izravno ili neizravno – svi s popisa Zlatka Dalića. Međunarodne marke, planetarno poznate i priznate vedete za koje se jagme i najbogatiji strani poslodavci.
- Što se tiče Rujevice, ne manjka optimizma. Na stranu nadobudnost Engleza, nije to ništa raritetno. Ohrabruje spoznaja da nam odgovaraju stilom, načinom kompozicije i igre. Čast Gordom Albionu, čast „do centra“ – potom smo kadri zakuhati mu kašu!
Ne robuje zakonu velikih brojeva, zapravo činjenici da na raspolaganju nisu čak desetorica: Danijel Subašić, Vedran Ćorluka i Mario Mandžukić koji su se oprostili te oporavljenici Lovre Kalinić, Šime Vrsaljko, Ivan Strinić, Borna Barišić, Marcelo Brozović, Ivan Santini i Duje Čop:
- Ipak je Hrvatska moćna, u suštini kompletna. S najboljim svjetskim nogometašem Lukom Modrićem, savršenim Ivanom Rakitićem, krajnje opasnim Ivanom Perišićem, Antom Rebićem i Andrejom Kramarićem, ljetošnjim zvijezdama defenzive s ruskih stadiona Domagojem Vidom i Dejanom Lovrenom, treba li raspravljati o Milanu Badelju i Mateu Kovačiću, sumnjati u potencijal Dominika Livakovića, Marija Pašalića, Marka Pjace, svih? Žao mi je što nema Nikole Kalinića…
Koliko smeta onih 0:6, šamar nevjerojatno nadahnute Furije u Elcheu?
- Naravno da je pekao. Bio je to tek jedan loš dan, u kojem se sve izjalovi, okrene naopako pa krene protiv tebe. Sada ne smeta, sada potiče budući da nemamo pravo na još jedan podbačaj kojim bismo malo kompromitirali srebro. Malo, ne mnogo, zato što na toj medalji kao i na bronci iz Francuske 1998. nikad neće biti sjene. Ne bojim se nikakvog „slobodnog pada“ - Croatia je sila, svjesna vlastite vrijednosti i odgovornosti.
Kad se sve zbroji i oduzme, u Puli treba pobijediti, u Rijeci ne izgubiti?
- Ne izgubiti, a po mogućnosti također dobiti, zašto ne.
Usprkos praznoj Rujevici?
- Koliko čitam, te tišine više se plaše gosti, nenavikli na takvu atmosferu.
Poneka rečenica za zaključak:
- Što se tiče U-21, sastoji su od aktera koji su prošli europskim prvenstvima uzrasta U-17 ili U-19. Prema tome, praksa je tu. Dominira individualna klasa, pravi je čas da je stope u homogeni kolektiv koji zna što hoće i kako to hoće. A što se tiče A-selekcije, često je u ekstremnim situacijama blistala. Pa ako onih 0:6 spada u ekstreme, a spada, više figurativno nego konkretno budući da baš ništa nije izgubljeno kamoli upropašteno, neka o svemu razmišljaju Englezi koje su Španjolci sredili 2:1 na Wembleyju. Svaki je uspjeh, tri boda osobito, važan za samopouzdanje i sigurnost, za suparnikov respekt. Za ono što slijedi. Ovom je zgodom još važniji.
