U utorak navečer tv-kamera je u Kranjčevićevoj fokusirala najpoznatiji funkcionarski dvojac riječkog sporta: Damira Miškovića i Duška Grabovca. Prvi je aktualni, doista vrlo uspješni prezident kluba s Rujevice, drugi bivši namještenik Bijelih s Kantride pa glavni tajnik HNS-a duboka traga. Zar se možda Grabovac i službeno priključuje Miškoviću?
- Ma ne. Poklopilo se slučajno. Boravio sam u Zagrebu i normalno je bilo pričekati četvrtfinale državnoga kupa Lokomotive i Rijeke. Ipak su nastupali moji negdašnji i svagdašnji – moram navijati za sugrađane!
I za zeta Ivana Mancea, zamjenika sportskog direktora Srećka Juričića.
- Svakako. Mislim da je njegova uloga poput one moje – biti na stalnoj dispoziciji igračima, održavati čvrste spone između momčadi, struke i uprave, skautirati, raditi na permanentnom napretku.
Je li Ivan stigao Duška?
- Nadam se da jest. Ako nije, ja mu želim da to učini što prije.
Glede uglednoga kolektiva događa se nešto vrlo nezgodno – navijači su nezadovoljni što je za nasljednika karizmatskog i omiljenog trenera Matjaža Keka, pod čijim je ravnanjem u sezoni 2016./2017. osvojen premijerni i stoga povijesni naslov prvaka, angažiran Igor Bišćan, koji im se zamjerio davno, dok je bio prvotimac Dinama. Traje pat-pozicija. Kako partiju šaha privesti kraju da budu zadovoljna oba „igrača“ i svi ostali?
- Mislim da je Armadin bojkot potpuno iracionalan – po običaju sasvim je otvoren Grabovac, ne kalkulirajući hoće li ga dio publike mrko gledati. – Strašno je posegnuti za bilo kakvim bojkotom dok traje takva serija. Serija uspjeha također strašna.
Što bi se reklo u novinarskom stilu: činjenice su svete, komentari slobodni. A činjenica je da Igor grabi fantastično, s pet od mogućih šest pobjeda u HT Prvoj ligi (u gostima istovjetnih 2:1 protiv Intera, Istre 1961 i Osijeka, remi 1:1 jedino u Poljudu), plus 5:1 s Rudešom te 1:0 s Dinamom kod kuće. Tome valja prisloniti još dva rezultata 2:1 – Bišćanu očito suđena u ovom dijelu karijere – u dva gostujuća susreta nacionalnog kupa, kod Varaždina i Lokomotive. Kad se sve to pretvori u postotke, ispada gotovo nezamisliva brojka, 91,97!
- O tome govorim – nastavlja DG. – Niz je impresivan. Stoga ne razumijem Armadine razloge, svu tu averziju, iako sve ima svoju pretpovijest.
Svedenu na jednu ne baš sportsku gestu kojom je Igor slavio pobjedu u srazu s Riječanima dok je bio Dinamovac.
- Zar navijačima nije najvažnije kako njihova momčad igra i prolazi? Ako jest, rasprava je suvišna. Razumijem i ljutnju nastalu prije petnaestak godina, ali što jest-jest: Njegovo Veličanstvo Rezultat moralo bi biti u prvom planu. Čovjek se spontano zapita „Pa kako bi Rijeka igrala i prolazila da je potpora s tribina maksimalna!?“
Odnosno kako bi se svita s galerije držala da je dotični strateg arhivirano samo 8,03 posto bodova?
- Logično je zaključiti da ovako ne smije potrajati. Jer ne koristi nikome. Vrijeme je da prevlada razum, da se ujedine svi aspekti i segmenti i otvoreno krene u lov za sjajnim Dinamom. Čijih se devet bodova doima nedostižnim, pa što, vrijedi pokušati. Do svršetka ostaje 19 kola, dva više negoli je odigrano. Zbog čega dići ruke, odustati? Nogometaši sigurno neće, nije upitno da zaslužuju nepodijeljenu podršku.
Izbjegava riječ „rat“:
- Za rat su nužne dvije strane. Ovdje je tek jedna. Ona druga šuti i radi.
Uglavnom šuti i Armada?
- Šteta što ne vidi ili ne želi vidjeti kako Rijeci ide, kako igra i pobjeđuje. Meni se čini da je u toj domeni sve fantastično. Ponavljam: krajnje je vrijeme da se nesporazum zagladi, ako ga je baš nemoguće zaboraviti.
Kako uvaženi sugovornik doživljava igru?
- Ona je izvanredna. Čvrsta i poletna, svrsishodna, skrojena prema profilu igrača. Oduševljava Antonio Čolak. Super požrtvovan, sve stigne obaviti u polju i povrh toga zabiti, što je najbitnije. Mnogo surađuje sa suigračima, postavljajući se poput mantinele. U punu formu vraća se Alexander Gorgon, trener je našao pravo mjesto Zoranu Kvržiću, razmahao se Domagoj Pavičić, sve je stabilniji Stjepan Lončar. Uživo sam ih pratio tri-četiri puta i čak sam prezadovoljan.
Kako zakomplicirati život Dinamu?
- Teško budući da je i on odličan, kadrovski bez konkurencije. Može li ga dugo čekano proljeće u Europi poremetiti na ovdašnjim terenima? Vjerojatno može. Savršenih nema. Premda je i Nenad Bjelica fenomenalan, kao i Igor Bišćan. Ja sam Riječanin, imam pravo na nadu! Ne zaboravimo kup, u kojem je trofej izvjesniji.
Veli da mu se sviđa liga:
- Izvrstan je Osijek, iako katkad oscilira. Hajduk se muči, obećava, ukoliko se malo pojača bit će opasan svima. Takva je Lokomotiva, sezonama u vrhu s mnoštvom mladih, talentiranih, školovanih.
Komentar smjene na vrhu reprezentativnih medaljaša, to što su Srebrni iz Rusije na nižu stepenicu parkirali Brončane iz Francuske?
- Očekivao sam da HNS organizira kakvu proslavu za nas aktere otprije dva desetljeća, onda je selekcija ispisala najbolju i najljepšu čestitku. Valjda ću poživjeti idućih 20 godina, dok se ne domognemo zlata. Valjda hoćemo, kad smo već uhvatili ritam!
Duškov sin Ivan bio je vrstan vratar pa trener-specijalist, posljednjih sezona na službi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ni ćaća ne odlazi sa stadiona, i dalje je prominentni delegat Uefe. Ide li na dužnost?
- Ne tužim se, naprotiv. Nedavno sam bio na dvoboju Europske lige Real Betis - Milan, drugi tjedan ću na Ligu prvaka, Monaco - Borussia Dortmund.
