Glede pozicije u najboljoj jedanaestorici Modrih u povijesti reagira bez lažne skromnosti.
- Valjda sam je zaslužio temeljem tih brojki, činjenice da sam rođeni Zagrepčanin i zahvaljujući žaru kojim sam nosio modri dres.

Apsolutno. Kako doživljava toliko aktualizirani trenutak o „europskom proljeću“ nakon 49 godina?
- Svima je to vrlo drago, kako ne bi bilo. Ali ne bih previše isticao skoro pola stoljeća stanke, niti spekulirao o navodnom prokletstvu. Ni bih o promašajima prethodnih naraštaja, ni o kojekakvim urotama. Nije se prolazilo stjecajem okolnosti, među kojima je dosta važnu ulogu imala sreća. Divno je što su ovi momci sve odradili bez kompleksa. Premda se ne nabrajaju ekstra talenti, svakako je bilo većih, dominirali su kompaktnošću i disciplinom, odgovorno odrađujući obveze tako da se nadarenost i karakternost isprepliću i dopunjuju. Podrazumijeva se izvrsno vođenje šefa struke Nenada Bjelice, čija logika impresionira. A zna se kako je sve teško, komplicirano. Zato i nisam trener, uopće me ne interesira; smeta i bremza moja pretjerana emotivnost.

Koje prvotimce posebno zamjećuje i hvali?
- Mario Gavranović je odličan centarfor. Mislav Oršić ugodno iznenađenje, stasao je, napunio se samopouzdanjem. Sviđa mi se tzv. bosanska trojka Amer Gojak - Izet Hajrović - Emir Dilaver. Pa taj naš Španjolac, Dani Olmo. Kapetan Arijan Ademi kao stabilni defenzivni vezni daje štih agresija, ne treba spominjati izvanrednog Dominika Livakovića. Postava je stvarno izbalansirana. Čvrsta i opasna. Dovoljno dobra i jaka da se ne plaši protivnika u nokaut fazi, kojeg ćemo saznati u ponedjeljak.

Nazire se dakle ruka moderatora s klupe:
- Bjelica je inicirao promjene kadra i sustava, no i dalje branim svoj moto „igraju igrači“. Zbog kojeg se jednom naljutio Ćiro Blažević. Pa u međuvremenu došao na moje. Lako je dokazati da sam u pravu i na Ćirinom primjeru: s nama Dinamovcima osvojio je naslov prvaka Jugoslavije poslije 24 godina, s Hrvatskom suvereno zgrabio mondialsku broncu. Ali pamti se i kako je s Hajdukom doživio potop u razigravanju s mađarskim Debrecenom, 0:8 u dvije utakmice pretkola Lige prvaka 2005. kad je podvukao „Sine, uistinu ovisiš o igračima…“ Trener je jako važan jer je kapetan broda. Što nikako ne znači da bi Jose Mourinho bio prvak s Varteksom.

U četvrtak je Maksimir primio Anderlecht, u nedjelju stiže Hajduk. Prognoza derbija nacionalnog prvenstva?
- Žao mi je što Majstor s mora nije na negdašnjim razinama. Klub-institucija, a stalne su samo oscilacije. Mnogo problema i promašaja, malo prave kvalitete i trofeja. U mojoj obitelji navija se za Dinamo, zatim za Hajduk i sve ostale.

Splićani usprkos svemu u Zagreb ne dolaze na izlet?
- Dakako. Riječ je o 90 neizvjesnih minuta, u kojima je sve otvoreno. Dok se ne zatvori. Jasno da je domaćin veliki favorit, od toga ne treba bježati. Taj status i pripadajući gard omogućava mu prednost na ljestvici od golemih 19 bodova makar još nije prošla ni polovica natjecanja.

U vezi s poljudskim zbivanjima MM štošta ne razumije:
- Evidentno škripi u organizaciji, u osnovnom funkcioniranju. To je taj prijeporni dio. Ali zar je normalno da uprava, ili kako se već zove, pokušava eliminirati/izbrisati bivše prvotimce, to je neshvatljivo!

Pojašnjava:
- Ne možeš Igoru Štimcu oduzeti sjajnu nogometašku eru i u Hajduku, i u reprezentaciji s kojim je bio treći na svijetu, kako ćeš zanijekati da je nosio traku u Derby Countyju! Što su u ovom sportu napravili ti koji ga blate i brišu…?

Kakve uspomene čuva Mlinka sa svojih derbija?
- Nije dvojbeno da je najuzbudljivije i najvažnije bilo u veljači 1982. kad smo pred 55.000 gledatelja slavili 2:1 pogocima Štefa Deverića i Velimira Zajeca, za domaće je pogodio Zoran Vujović. Tom pobjedom definitivno smo zakoračili prema šampionskoj tituli. Sjećam se i 4:1 dok smo se zvali Croatia, zabio sam iz slobodnjaka. Hajduk nas je strašno motivirao, mi njega isto tako. Rivalitet nije stvarao neprijateljstvo, dapače, nerijetko smo požurili na piće i u Zagrebu i u Splitu, održavali prijateljski odnos i sportsku kulturu. Uživali u fenomenalnom, poticajnom ambijentu i ugođaju. Šteta što se to promijenilo pa imamo nekakav „rat“. Smiješno. Apsurdno.

Što Marko mladima najčešće demonstrira kad vježbaju individualno?
- Elemente tehnike. Dodavanje i pucanje, nabacivanje iz kuta, slobodne udarce. Talenata ne manjka, pitanje je koliko će ih uspjeti. Nužno je malo sreće.

Ocjena HT Prve lige?
- Sasvim solidna, ne znam čemu permanentno kritiziranje. Ne kažem da nema lošijih nadmetanja, priredbi koje ne mame pljesak. One nisu mjerilo. Na žalost, mi Hrvati smo takvi - rado podcjenjujemo sami sebe.

Marko Mlinarić bio je sudionik nezaboravne premijere Hrvatska-SAD 2:1 u Zagrebu 17. listopada 1990. Komentar ruskog SP-a s našima u finalu?
- Srebrni su me pomladili za 30 godina!