Lukarić je šezdesetih godina prošlog stoljeća bio stožerni igrač Rijeke, koja je spadala u vrh kvalitete bivše države, Lukarićeva generacija prva je uspjela poremetiti odnose među "velikom četvorkom" (Dinamo, Hajduk, Partizan, C. zvezda) s obzirom na to da je dvaput bila četvrta. Na vrhuncu karijere postao je prvi reprezentativac Rijeke, za reprezentaciju Jugoslavije igrao je šest puta, jedini pogodak postigao je protiv Etiopije.

Nakon igračke karijere, Lukarić je kao trener najviše radio u Rijeci, bio je član stručnog stožera pokojnog Dragutina Spasojevića, trenera koji je 1978. godine osvojio Kup, prvi riječki trofej u bivšoj državi. Godinu dana poslije, neposredno nakon Spasojevića odlaska, Lukarić je s Marijanom Brnčićem vodio momčad Rijeke koja je osvojila drugi Kup.

Vladimir Lukarić ušao je u povijest hrvatskog nogometa kao član stožera izbornika Dražana Jerkovića na prvoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije od neovisnosti, 17. listopada 1990. godine u Maksimiru protiv Sjedinjenih Američkih Država. Uz Lukarića, Jerkovićev stožer činili su i treneri Zdenko Kobešćak i Ivica Grnja, liječnik dr. Tugomir Krmpotić, fizioterapeuti Josip Čačković i Ante Donadić, odnosno ekonom Nikola Marković.

Hrvatski nogometni savez izražava duboku sućut obitelji Vladimira Lukarića uslijed ovog nenadoknadivog gubitka.