Svoj su put do finala Šibenčani započeli u Poreču, u šesnaestini finala protiv domaćeg Jadrana, koji je čak i poveo nakon 11 minuta igre preko Lepinjice. Uskoro je, međutim, poravnao Marasović, a preokret je dovršio Delić u 71. minuti utakmice (2:1). 

Uslijedio je ogled s Goricom u osmini finala, na Šubićevcu, a Šibenik je prolaz osigurao brzopoteznim reakcijama na početku drugog poluvremena. Prvo je precizan bio Dolček, da bi potom Čop s bijele točke zapečatio pobjedu (2:0) i mjesto u četvrtfinalu. 

Prvog dana ožujka Šibenik je tako gostovao u Bijelom Brdu, s obzirom na to da je BSK u osmini finala izbacio favoriziranu Rijeku. 

Međutim, sastav Damira Čanadija nije dopustio novo iznenađenje te je vodu na šibenski mlin skrenuo Knežević već u 21. minuti. 

U završnici dvoboja put do mreže pronašao je i Arai (2:0) te je moglo započeti šibensko slavlje, s pripremama za spektakl na Šubićevcu i polufinalni sraz s državnim prvakom Dinamom. 

To polufinale nije moglo početi gore po Šibenčane: naime, Drmić je već u prvoj minuti doveo Modre u vodstvo i znatno otežao posao domaćim igračima. Ipak, njihov je trud urodio plodom u 72. minuti, kada džoker s klupe Pozo ispisuje na semaforu 1:1, samo nekoliko minuta po svom ulasku u igru. 

Erupcija oduševljenja dogodila se u trećoj minuti sudačke nadoknade, kada je Kvržić ubacio s desne strane, a Čop pogodio glavom i poslao Šibenik u veliko finale (2:1). 

Takav rasplet i više je nego dovoljan poticaj svima koji se nadaju da će Šibenik prvi put podići Rabuzinovo sunce.