Dojmovi prekrasne nedjelje na Rujevici i Korzu još uvijek su vrlo svježi.
“Noć je bila neprospavana, dočekali smo zoru u našem slavlju, dali smo si malo oduška, zaslužili smo. Cijela momčad bila je cijelo vrijeme na okupu, držali smo se zajedno. Poslije proslave naslova prvaka na stadionu nastavili smo feštu na Korzu, poslije u jednom restoranu dočekali jutro. Lijepo je sve to doživjeti, ta emocija se ne može prepričati, to se jednostavno osjeti i doživi. Vrhunac emocija doživjeli smo na terenu, to je ono što najviše podigne adrenalin. Pretpostavljali smo da će navijači vjerojatno utrčati u teren, ali da će već prije isteka devedesete minute okupirati prostor uz korner i aut linije... Nismo to baš tako zamišljali. Bili smo svjesni da će slavlje biti fantastično, ali baš ovako... To što smo doživjeli pamtit ćemo cijeli život. Naši navijači priredili su nam nevjerojatne zajedničke trenutke. Zaslužili smo i oni i mi”, kaže Toni Fruk koji je osvanuo na leđima navijača koji su ga nosili i slavili baš kao i Franka Andrijaševića 2017. godine. Franko je tada bio prvi čovjek šampionske Rijeke, Toni one osam godina poslije...
“Bio je to nedvojbeno najljepši trenutak u dosadašnjoj karijeri, ovo je tek drugi naslov prvaka Rijeke u dugogodišnjoj povijesti. To je zaista bilo teško ostvariti, pogotovo u kontekstu “lude” sezone koja je ponudila sve i svašta. Izmjenjivali su se na vrhu Dinamo, Hajduk i Rijeka, borili za naslov prvaka do zadnjeg kola. Zato je to naše osvajanje titule bilo još slađe. A kad su navijači utrčali na teren više nisam znao gdje se nalazim, bio sam vrlo blizu klupe jer sam prije napustio teren pa sam se uspio nekako prije ostalih probiti do svlačionice, ali svejedno sam završio u zraku i na leđima navijača, čak i na podu. Skinuli su mi kopačke, štucne, sve što su mogli, u svlačionicu sam ušao samo u podgaćama, ha, ha, ha... Međutim... To je ta čar. Svi mi igrači želimo završiti u svlačionici samo u podgaćama jer to znači da smo postigli nešto veliko. I nije tu bilo štednje, svi smo mi nekome obećali dres, ali ništa od toga, nemoguće je bilo obraniti se, ha, ha, ha...”.
Naslovnica Novog lista sve je rekla. Toni Fruk u krupnom planu preko cijele stranice. Na leđima razdraganih navijača. Uz veliki naslov: Rijeka prvak!
“Vidio sam naslovnicu Novog lista. Velika čast i zadovoljstvo. Nije puno igrača završavalo na naslovnici. Eto, Franko i ja. Ne znam što bih rekao, cijela Rijeka je presretna, grad je živio za taj trenutak, drago mi je da smo moja momčad i ja omogućili nezaboravne trenutke Riječankama i Riječanima. Proživljavamo prelijepe trenutke. Ne znam bih li rekao da je šteta ili prava stvar što u četvrtak igramo uzvratnu utakmicu finala Kupa, ali... Moramo, prije svega, biti profesionalci i pripremiti se za tu važnu utakmicu koja nam može donijeti novo veliko slavlje”.
foto: CROPIX
A pogodak protiv Slaven Belupa... Kao da je negdje bilo zapisano. Kao lajt motiv cijele sezone Tonija Fruka. Igrača koji je nosio Rijeku do veličanstvenog uspjeha. Golovima i asistencijama. Gardom pobjednika. Nevjerojatnim nogometnim umijećem i odmjerenim ponašanjem. Na terenu i van njega. Onakvim kakvo i dolikuje najvećima. Onima koji ispisuju povijest. I nije slučajno taj drugi pogodak bio tako spektakularan. Kao, uostalom, i cijela Tonijeva sezona za pamćenje.
“Cijela je momčad tijekom sezone bila na odličnoj razini, u prvom dijelu smo lakše gurali jer smo imali širi kadar. Što se mene osobno tiče, prezadovoljan sam kako sam odradio sezonu. Htio sam podići brojke u odnosu na prošlu sezonu, pogotovo golove. Uspio sam, a još sam sretniji jer smo osvojili naslov prvaka. Naravno, trudit ću se u sezonama što dolaze biti još bolji. A gol odluke protiv Slaven Belupa... Stvarno je došao kao šlag na tortu. Kao simbolika svega što se događalo ove sezone, drago mi je što je taj moj pogodak prelomio utakmicu i skinuo velik dio tereta s naših leđa do kraja utakmice jer uvijek može zalutati nešto iako smo bili puno bolji tijekom cijele utakmice. Taj gol je dao dodatnu sigurnost, nama na terenu, ali i navijačima na tribinama".
U borbi za naslov prvaka Rijeke, Dinama i Hajduka na kraju je prvak postala momčad. Momčad s velikim M.
“To je točno. Držali smo se zajedno kao momčad. Trener Đalović nas je uvjerio da možemo i tjerao nas da vjerujemo da nitko nije bolji od nas. Pogotovo u derbijima. Jer... U tim pobjedama smo postali svjesni naše kvalitete, svjesni da nam je mjesto u vrhu. Zapravo je naše najlošije razdoblje u cijeloj sezoni bila zadnja četvrtina prvenstva kad smo izgubili puno utakmica. Bili smo pod pritiskom, svjesni da ulazimo u razdoblje kad nemamo pravo na pogrešku i to se, hoćeš, nećeš, odrazi na izvedbama. Međutim, stav s kojim smo izašli na teren protiv Slaven Belupa je najbolji dokaz da zaslužujemo titulu”.
Ostala je još samo jedna utakmica. Ona koja može donijeti “duplu krunu”.
“Naravno da je normalno proslaviti naslov prvaka, nitko nije mogao ostati ravnodušan prema tom velikom uspjehu, ali... Da se i u utorak igra utakmica bili bismo spremni. Želja nam je ista kao i uoči utakmice u kojoj smo odlučivali o tituli prvaka. Želimo uzeti “duplu krunu” i ući u povijest. Vjerujem da ćemo uz pomoć naših navijača ponoviti ono što smo doživjeli protekle nedjelje, a mislim da će nam biti puno lakše igrati”.
