“Ooooooo charter let, oooooooo charter let!”...
Aluzija, naravno, podrazumijeva činjenicu da su prvi put tijekom svoje reprezentativne karijere stekli rijetku privilegiju voziti se charter letom koji je Uefa organizirala za polufinaliste skupina u Rigi i Kaunasu, u ovom slučaju za Francusku i Hrvatsku.
Naravno da bi oni poslije ovog povijesnog uspjeha u Ljubljanu išli i pješice jer žive svoje najljepše snove i jer im baš nikad i baš ništa nije teško kad je reprezentacija u pitanju. Oni su i uoči tog “privilegiranog” leta za Ljubljanu uobičajeno vukli velike kofere sa zajedničkom opremom da bi vrijednom ekonomu Dariju Žgrabliću olakšali posao, oni ne žive u oblacima nego su i dalje čvrsto na zemlji. Njih uspjeh nije i neće promijeniti... A zašto?
Zato što futsal još uvijek žive onim iskrenim dječačkim zanosom i ljubavlju koja se rodila na školskim betonskim igralištima Benkovca, Baldekina, Rudeša, Busolera, Oriovca, Kozari boka... Zato što iz njih u svakom trenu i na svakom pedlju parketa izvire skromnost i spontanost. Zato što imaju jasno postavljene prioritete i sportske motive. Zato što se povode vrijednostima koje određuju emocija, empatija i strast.
Zbog svega toga i jesu zaslužili pet minuta slave i “povlašten” položaj u hrvatskom sportskom eteru, ako baš hoćete i tu komociju izvanrednog leta od Kaunasa do Ljubljane. A taj njihov neodoljiv šarm... On te, što se kaže, “kupi na prvu”. I ostaje za sva vremena!
