Vatreni su početkom listopada na riječkoj Rujevici u dvoboju istih suparnika doživjeli najteži poraz (0:7) u povijesti koji, koliko god bio neugodan, ne smije ostaviti mrlju na ostavštinu najveće generacije hrvatskog nogometa koja je zauvijek zadužila hrvatski sport epohalnim rezultatskim dostignućima. Između ostalog i zahvaljujući najvećoj pobjedi u povijesti hrvatskoga nogometa i sporta uopće. Protiv Engleske. Kad su hrvatski nogometaši otrčali u vječnost plasmanom u finale Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. godine.

Aktualni izbornik Vatrenih Slaven Bilić također ima povijest s Englezima, Engleskom, Londonom...

“London mi je izuzetno drag, tamo sam bio i kao igrač, tamo su mi se rodili sin Leo i treća kći Nia. London je London, ja ga obožavam, volim sve u Londonu. London je grad svega, ali isto tako i nogometni grad. Bez obzira na to što kad u Londonu Arsenal i Barcelona igraju četvrtfinale Lige prvaka imaš osjećaj da to nitko ne zna. Nije to varijanta kao kad u Splitu igraju Hajduk i Dinamo pa za cijeli Split ništa drugo ne postoji sedam dana...”

“Niti sam po igračkim kvalitetama bio Rio Ferdinand, niti sam bio slavan poput Davida Beckhama i Erica Cantone da sam bio na naslovnim stranicama, ali sam bio dovoljno popularan i dobar kao igrač, a kod Engleza nije kao kod nas. Kod njih slava ostaje i kada prođu godine. Možeš biti neuspješan poslije kao trener ili nogometni djelatnik, ali to što si bio kao igrač, to ne blijedi s godinama. Englezi cijene to što si napravio kao igrač i baš to mi je dalo privilegiju da čelnici klubova počnu o meni razmišljati. Naravno da je to samo po sebi bilo malo, kasnije je došla reprezentacija s kojom sam nešto napravio kao izbornik pa je bilo lakše probiti se.”

Tako je svojedobno o životu u Londonu i prilici da radi u engleskom nogometu govorio Slaven Bilić koji će zauvijek pamtiti veličanstvenu večer na Wembleyju kad je s Vatrenima slavio veličanstvenu pobjedu (3:2) uskrativši Englezima plasman na Europsko prvenstvo 2008. godine. Večer kad je zaslužio nadimak SuperSlav...

Godine prolaze, mijenjaju se okolnosti, igrači, izbornici... Događaju se neki neočekivani porazi, usponi i padovi. Život je to. Koji donosi i odnosi. Dobro i loše. Naravno da Slaven i Vatreni nikad neće zaboraviti rujevički posrtaj, ali život ide dalje. Večeras je nova prilika i novo dokazivanje. U zemlji gdje je rođena “najljepša igra”. I zato...

Vatreni u kolijevci nogometa traže povratak korijenima. Identitet pred kojim su strepili najveći. Gard zbog kojega su bivali odvažniji i od Gordog Albiona.

Engleska. London. Wembley. Najveća pozornica. Ponos i motiv veći od ičega...