U kompleksnom političko-društvenom trenutku, hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je 17. listopada 1990. godine međudržavnu utakmicu, svoju prvu u novijoj povijesti.

Gostovanje reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država imalo je značajan politički, a ne samo sportski značaj, bilo je to svojevrsno prvo međunarodno priznanje Hrvatske.

Pred 30-ak tisuća gledatelja na Maksimiru, Hrvatska je pod vodstvom izbornika Dražana Jerkovića slavila s 2:1.

Brojni su zaslužnici za ovaj susret, a konačno dopuštenje za odigravanje uspio je osigurati Ante Pavlović, tadašnji glavni tajnik Nogometnog saveza Jugoslavije.

Jerković je imao težak posao sastaviti ekipu za taj susret s obzirom na to da je u istom razdoblju igrala i mlada selekcija Jugoslavije s Bobanom, Šukerom, Jarnijem Štimcem, Prosinečkim i Bokšićem, a klubovi nisu bili dužni pustiti igrače na utakmicu sa SAD-om.

Ipak, Jerković i dužnosnici HNS-a uspjeli su složiti respektabilnu momčad, pa su u povijesnom susretu nastupili:

Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović, Marko Mlinarić (još su igrali: Tonči Gabrić, Gregor Židan, Mladen Mladenović)

Povijesni prvi pogodak za Hrvatsku postigao je Aljoša Asanović u 29. minuti, a četiri minute kasnije Ivan Cvjetković zabio je za udvostručenje vodstva. Počasni pogodak za Amerikance postigao je Dayak u 80. minuti.