Ante Žanetić Luli rođen je 18. siječnja 1936. godine u Blatu na otoku Korčuli, gdje je u tamošnjem Zmaju započeo nogometnu karijeru 1952. godine. Naredne 1953. godine prešao je u Dubrovnik, a 1955. godine Žanetić dolazi u Hajduk. Bio je igrač sredine terena, jugoslavenski i hrvatski nogometni reprezentativac.
Bio je igrač neiscrpne energije, podjednako uspješan u obrambenim i napadačkim akcijama.
Za Hajduk je nastupao do ljeta 1961. godine kada je emigrirao iz Jugoslavije. U Hajduku je odigrao 254 utakmice i postigao 41 pogodak. Napustivši Jugoslaviju, skrasio se u Belgiji i nastupao za FC Brugge. Međutim, nakratko jer je zbog bolova u leđima rano morao prestao s igranjem. Iz Belgije je 1968. godine odselio u Australiju, gdje je po dolasku tri mjeseca bio trener Croatije iz Sydneya, da bi se potom prihvatio drugog posla.
Žanetić je za jugoslavensku A reprezentaciju, kao nogometaš Hajduka, od 1959. do 1960. godine, odigrao 15 utakmica i postigao dva pogotka. Debitirao je protiv SR Njemačke u prijateljskoj utakmici u Hanoveru 20. prosinca 1959. godine (1:1), a od reprezentativnog dresa oprostio se u finalu Olimpijskih igara u Rimu 10. rujna 1960. godine protiv Danske (3:1) osvojivši zlatnu olimpijsku medalju.
Nastupio je i na Europskom prvenstvu u Francuskoj 1960. godine, gdje je osvojio srebrnu medalju kao sudionik velikog finala kada je reprezentacija SSSR-a pobijedila Jugoslaviju s 2:1.
Jednom je, 1956. godine, kao nogometaš Hajduka, nastupio i za hrvatsku reprezentaciju u prijateljskoj utakmici protiv Indonezije u Zagrebu 12. rujna 1956. godine (5:2). Odlukom Hrvatskog nogometnog saveza ta je utakmica priznata kao službena.