Brojnim akcijama, ali i prijateljskom utakmicom sa Švicarskom, HNS je ove godine proslavio 100 godina postojanja. Svečanom akademijom u zagrebačkom HNK-u na kojoj je prisustvovati svi najvažniji svjetski nogometni dužnosnici, Savez će zaključiti proslavu jedne velike obljetnice.
Povijest HNS-a počinje 13. lipnja 1912. godine kada je u Hrvatskom športskom savezu osnovana sekcija za nogomet, a prvi predsjednik postao je Milovan Zoričić. Nešto kasnije, osnutkom Jugoslavenskog nogometnog saveza, hrvatski klubovi natjecali su se u jedinstvenoj ligi. Takvo stanje trajalo je sve do formiranja Banovine Hrvatske 1939. godine. Iste godine krovno tijelo hrvatskog nogometa postao je Hrvatski nogometni savez, s imenom koje nosi i danas. Već sljedeće godine, Hrvatska je odigrala četiri prijateljske međunarodne utakmice - po dvije sa Švicarskom i Mađarskom.
Tako se dvoboj sa Švicarskom na igralištu Građanskog, u kojem je Hrvatska slavila s 4-0, i danas smatra prvom službenom utakmicom pod okriljem HNS-a, a priznatom od strane svjetskih nogometnih organizacija. Godinu dana kasnije, 17. lipnja 1941. godine, Hrvatska je primljena u članstvo FIFA-e, a u tom ratnom razdoblju odigrat će 14 međunarodnih susreta.
Nakon završetka rata i formiranjem bivše države, krovno tijelo koje je upravljalo nogometom u zemlji postao je Jugoslavenski nogometni savez, unutar kojeg je HNS brinuo o hrvatskim klubovima.
Raspadom Jugoslavije u 90-ima počinje moderno doba hrvatskog nogometa. Već u listopadu 1990. hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je prvu službenu utakmicu protiv SAD-a. Završilo je pobjedom Hrvatske na prepunom Maksimiru rezultatom 2-1, a za momčad su igrali neki od najboljih hrvatskih igrača tog doba: Zlatko Kranjčar, Aljoša Asanović, Dražen Ladić, Marko Mlinarić,... Gotovo istovremeno s proglašenjem nezavisnosti, Hrvatski nogometni savez počeo je raditi na međunarodnom priznavanju. Sve to isplatilo se 3. srpnja 1992. kada je Hrvatska ponovno primljena u FIFA-u, te godinu dana kasnije kada je ušla i u članstvo UEFA-e.
U tom iznimno turbulentom razdoblju za hrvatski nogomet, posebnu zahvalnost treba istaknuti prvim predsjednicima HNS-a: Mladenu Vedrišu (1990 – 1994), Damiru Matovinoviću (1994 – 1995), Đuri Brodarcu (1995 – 1995), Nadanu Vidoševiću (1995 – 1996), Josipu Šoiću (1996 – 1997), Branku Mikši (1997 – 1998). Upravo su oni, uz izbornike i igrače, najzaslužniji za međunarodno priznanje, ali i uspjeh na prva dva velika natjecanja na koja se Hrvatska plasirala - Euru u Engleskoj 1996. godine kada smo stigli do četvrtfinala te bronci na Svjetskom prvenstvu 1998. godine.
Nakon Josipa Šoića na mjesto predsjednika HNS-a stigao je Vlatko Marković koji je na Savez vodio najduže od svih, čak 12 godina. U tom razdoblju Hrvatska je zaigrala na dva Svjetska prvenstva (Japan i Južna Koreja, Njemačka) te tri Europska prvenstva (Portugal, Austrija i Švicarska, Poljska i Ukrajina). Jednako tako, Hrvatska je dobila i organizaciju Europskog prvenstva u futsalu koje je 2011. održano u Splitu i Zagrebu.
Posebnu čast biti predsjednikom Saveza na stotu godišnjicu HNS-a dobio je Davor Šuker - član 'Zlatne generacije iz Francuske' i najbolji strijelac u povijesti reprezentacije. Šuker je u srpnju ove godine odlukom 46 delegata jednoglasno izabran na poziciju koju će voditi u narednim godinama. Kao najveći cilj HNS-a u svom mandatu istaknuo je zadržavanje renomea A reprezentacije (plasman na SP u Brazilu) uz istovremeno jačanje ostalih selekcija pod vodstvom Saveza.
