foto: Drago Sopta/HNS
Osim Cicine obitelji i najbližih prijatelja, komemoraciji su prisustvovali predstavnici brojnih generacija Dinama i hrvatske reprezentacije, a u ime Hrvatskog nogometnog saveza od prvog kapetana Vatrenih i uspješnog izbornika oprostili su se izvršni direktor Marijan Kustić, počasni predsjednik Branko Mikša, viši predsjednikov savjetnik Zorislav Srebrić, savjetnik Stjepan Merkaš, direktor Damir Vrbanović i team menadžerica Iva Olivari.
"Bio je velik kao igrač, kao trener, kao izbornik, ali i kao posebna osoba. Nadavao se golova u svim momčadima u kojima je igrao. Tužni smo jer odlazi naš igrač, izuzetno uspješan trener, uspješan izbornik, a nadasve čovjek s vrlinama. Tužni smo i ponosni što smo imali jednog ovakvog dečka koji je bio dio nas i naše povijesti, ne samo nogometne i sportske, već i dio povijesti naše domovine. Cico je često znao zapjevati “Moj Zagreb tak imam te rad”. Cico, i mi tebe imamo tak rad. Zanavek.”, rekao je između ostalog Zorislav Srebrić.
foto: Drago Sopta/HNS
Od Zlatka Kranjčara posebno emotivno oprostio se i Miroslav “Ćiro” Blažević, koji je vodio Dinamo 1982. godine do naslova prvaka bivše države.
"Ne znam što me tako rastužilo i iznenadilo kao vijest da je umro Cico. Francuzi kažu da u ovakvim okolnostima svoje mjesto zauzima samo “silence”. Šutnja. Međutim, nemoguće je ne kazati sve ono što pripada ovom hrvatskom velikanu. Ovom ću prilikom citirati njegovog velikog prijatelja, suigrača i suradnika, Tomislava Ivkovića, koji je rekao: “Bio je veliki igrač, veliki trener, ali i veliki gospodin.” Da, to je uistinu okarakteriziralo našeg Cicu. Bez njega nikada ne bismo uspjeli razveseliti toliki hrvatski puk i teško bismo osvojili prvenstvo 1982. da nije bilo njega i njegovih golova. Bili smo obitelj. Dovoljno sam star da sam izgubio sve svoje najmilije, ali Cicina smrt me dojmila kao da sam, ne daj Bože, izgubio svog sina.”, rekao je Blažević sa suzama u očima.
Među inima, na komemoraciji su bili i bivši izbornici Vatrenih, već spomenuti Miroslav Blažević, Mirko Jozić i Ante Čačić, odnosno Velimir Zajec, Marko Mlinarić, Stjepan Deverić, Tomislav Ivković, Zvonimir Boban, Robert Prosinečki, Aljoša Asanović, Nikola Jurčević… U uvodu je prikazan desetominutni film o Zlatku Kranjčaru koji je pripremio Ivan Blažičko i ekipa s HNTV-a.
foto: Drago Sopta/HNS
Predsjednik GNK-a Dinamo, Mirko Barišić, istaknuo je da je u povijesti kluba bilo puno dobrih igrača, ali da Zlatko Kranjčar zauzima posebno mjesto.
"Plava obitelj je ostala bez još jednog člana. Bio je omiljen kao igrač i kao čovjek. Dobronamjeran i plemenit. Zlatko je odigrao 556 utakmica za Dinamo i imao impresivnu bilancu i s trenerskim i igračkim trofejima. Kao igrač je osvojio prvenstvo i dva kupa, a kao trener pet trofeja. Zlatko je volio Dinamo, čemu sam i osobno svjedočio. Bio je purgerski prkosan i radovao se uspjesima ovog kluba.”, istaknuo je Barišić.
Na kraju komemoracije od svoga oca oprostio se i Niko Kranjčar, bivši hrvatski reprezentativac i igrač Dinama, Hajduka, Portsmoutha, Tottenhama, kijevskog Dinama, Queens Park Rangersa, New York Cosmosa i Glasgow Rangersa.
"E moj Cicek. Gle, znam da me sad gledaš u nekoj nebeskoj Karaki, sa svojim prijateljima i da se smiješ, jer si me uspio izvući na pozornicu i navući da budem javno intiman, jer znaš koliko to ne volim. Baš si odlučio otići gore kad su se otvorile terase kafića. Bio si svima idol, zvijezda vodilja, prijatelj, pojam gospoštine i dobri duh našeg grada. To sve znaš. No, ono što ne znaš jest da ćeš to sve ostati jako dugo. Sjedim jučer na balkonu i promatram dolje onaj oltar kojeg su navijači napravili, ispred naše zgrade. Ne vidi me nitko, ali vidim malu curicu koja prilazi lampionima i stane. Ode kod tate i pita ga tko je bio ovaj striček. I tata krene. Cicek moj, bake, djedovi i roditelji ovih dana objašnjavaju tko si i što si bio. Bio si maskota i ljubimac svojih Zagrepčana i Zagrepčanki. I svih ljudi koji su voljeli naš Dinamo. Znaš kaj, meni si bio tata. Često si znao govoriti da me mama odgojila i da ti nemaš nikakve veze s tim. Nemoj tata tako, ti to znaš. Vodeći me na svoje treninge u Rapidu, dozvolio si mi da se zaljubim u nogomet ne forsirajući me. Pustio si me da se borim i da si ucrtam svoj put. Svojim primjerom naučio si me kako voljeti svoje i poštovati tuđe. Naučio si me kako biti Purger i Hrvat. Najveća životna lekcija koju si mi dao bila je da su svi na ovom svijetu jednaki. Da svima treba dati pažnju, vrijeme i pomoć. Osmijeh. On ništa ne košta, jel’ tako? Vodeći me na sva druženja s tvojom generacijom 82' pokazao si mi što znači nekome biti prijatelji, kao čovjeka nekoga iskreno voljeti i dati sebe bez zadrške. Čuj, ne bumo se lagali, pokazal si mi kak se provesti, kak zafeštati, zakartati i kak živjeti, Cicek moj. Ti živiš u ovome trenutku u svima nama. Ne brini, ne bum sada prepričaval anegdote iz tvoje generacije koje sam slušao za stolom. Neću ponavljati tvoje uspjehe, da si bio šmeker i fakin, sa zaraznim osmijehom koji osvaja na prvu. Ne bum ti rekel koliko boli da nisi tu i koliko mi već fališ. Za kraj ću ti reći ovo. Hvala ti na ljubavi i podršci u svim mojim teškim trenucima, a tebi možda najtežima u životu. Ti nisi otišao, jer si u svima nama previše. Cicek, you did it your way. Volim te, volimo te svi. Od sveg ti srca hvala, tvoj sin.”.
Knjiga sjećanja u spomen na Zlatka Kranjčara bit će izložena u Dinamovom fan shopu na stadionu Maksimir do ponedjeljka 8. ožujka u 20 sati i biti dostupna svim zainteresiranima koji žele upisati svoj posljednji pozdrav legendi Dinama. Knjiga će poslije toga biti predana obitelji Kranjčar.
Velik broj ljudi ispratio je "Cicu" na njegovom posljednjem počivalištu na gradskom groblju Mirogoj.
