Nakon što je prve nogometne korake učinio u Brazilu, Eduardo Da Silva je kao mladić preselio u Zagreb i u Dinamu nastavio s nogometnim odrastanjem. Nakon dobrih igara na posudbi u Interu, Eduardo se u dresu Dinama nametnuo kao iznimno efikasan strijelac, jedan od najboljih u Prvoj ligi u 2000-ima, a to je izazvalo pažnju velikog Arsenala koji je u ljeto 2007. za njega isplatio oko 7.5 milijuna funti. Obećavajući početak u Arsenalu naprasno je prekinut kada je u veljači 2008. Eduardo doživio tešku ozljedu gležnja nakon brutalnog starta Martina Taylora. Nakon skoro godinu dana oporavka, Eduardo se vratio u momčad Arsenala, no usprkos sve boljim igrama Arsenal ga je prodao u ukrajinski Šahtar u ljeto 2010. godine. Nakon SP-a 2014. godine, Eduardo se vratio u rodni Brazil te je potpisao za Flamengo.
U 2002. godini Eduardo je dobio hrvatsko državljanstvo i odmah je zaigrao za U-21 selekciju. Za A selekciju debitirao je protiv Irske 16. studenoga 2004., prvi pogodak postigao je Hong Kongu 2006., a standardni prvotimac postao je u eri Slavena Bilića tijekom kvalifikacija za Euro 2008. Eduardo je briljirao u tim kvalifikacijama te je s 10 golova u 12 nastupa zauzeo drugo mjesto na ljestvici europskih strijelaca. Nažalost, zbog teške ozljede propustio je Euro 2008., no bio je član hrvatske reprezentacije na EP-u 2012. godine te SP-u 2014. godine. Nakon Svjetskog prvenstva u Brazilu 2014. godine, Eduardo je odlučio okončati reprezentativnu karijeru. U trenutku reprezentativnog umirovljenja, s 29 pogodaka držao je drugo mjesto na "vječnoj ljestvici", iza Davora Šukera.
Eduardov urođeni dar je postizanje pogodaka, a u kojem god dresu igrao to je znao dobro pokazati, i prije i poslije strašne ozljede. Sjajna lijeva noga ubojita je pred suparničkim vratarima, a Eduardo je i vješt dribler, odličan tehničar i nesebičan asistent. Golgeterski instinkt ipak mu je prvo oružje, pa kad se nađe u prilici može i zna zabiti na bilo koji način - nerijetko i glavom, kao što je učinio kada je srušio Englesku na Maksimiru.